Koliko smo se asimilovali sa Turcima, njihovom kulturom, običajima i jezikom jasno je i danas kada dublje prodremo u porijeklo određenih riječi, naših navika, načina ponašanja, hrane i pića koje konzumiramo.

Obraćamo pažnju i na imena - da li su izvorno naša ili smo korijen riječi pozajmili od Turaka. Ipak, čim čujemo da se prezime završava na -ić, njegovo porijeklo ne dovodimo u pitanje, već vjerujemo da je izvorno srpsko. Međutim, varamo se. Mnoga prezimena su nam u amanet ostavljena za vreme okupacije Osmanlija i imaju određeno značenje - kog nismo svjesni.

Raspitajte se, sve ima svoju priču. Nemojte biti sasvim sigurni da je vaše prezime čisto srpsko. Ipak nas je Turska skoro četiri vijeka držala pod svojom upravom.

Mirjana Teodosijević, univerziteski profesor turskog jezika i književnosti, i autorka nekoliko turskih rječnika, za "Sandžak.rs" navela je neka vrlo popularna prezimena u Srbiji za koja nismo znali da u osnovi imaju tursko porijeklo i značenje, iako su pojedina prilagođena našoj tradiciji dodavanjem sufiksa -ić.

- Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma", pitala je čitaoce profesorka Teodosijević, pa nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu:

Abrašević (čovjek pegavog lica),

Amidžić (stric),

Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik),

Borozan (trubač),

Bulut (oblak),

Vermezović (koji ne daje),

Delibašić (najbolji junak, zapovednik odreda delija),

Delić (junak; stražar kod vezira i paša),

Dizdarević (upravnik tvrđave), Dunđerski (stolar i zidar),

Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vrijedi),

Karakašević (crnih obrva),

Karadžić (crnomanjast),

Lagumdžija (miner),

Malbašić (starešina mahale ili sela),

Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake),

Subašić (nadzornik imanja ili gradski nazornik, „gradski menadžer”),

Peškir (ubrus),

Terzić (krojač),

Topalović (hroma osoba),

Tufegdžić (puškar),

Uzunmirković (visoki Mirko),

Šebek (pavijan; ružan i drzak čovjek),

Šišmanović (debeo).

BONUS VIDEO: