Da ovo ne bi izazvalo bunu okolnih Srba Turci su rasporedili svoju vojsku oko manastira i donijeli dosta municije koju su smjestili u kulu zvonaru na velikoj kapiji.

Glavni vojskovođa sa doglavnicima smjesti se u najbolje odaje konaka i onda pozva igumana i monahe i predloži im da se poturče; u protivnom da odmah napuste manastir. Pošto su odbili da se poturče, iguman i bratija molili su, preklinjali, plakali, obećavali zlato, samo da Turci ostave manastir na miru, ali ništa nije pomoglo. Turci ih isteraše iz manastira i oni se povukoše u isposnice u klisuri više manastira.

Čim su došli, Turci postaviše na kulu zvonaru nad kapijom svoj polumjesec sa zvijezdom, kao znak poturčenja. To su htjeli da stave i na crkveno kube, ali zbog velike visine bez skele to nisu mogli odmah učiniti, pa su ostavili za docnije. Po isterivanju kaluđera, ostao je u manastiru samo još Sveti kralj na koga Turci nisu računali.

https://aloonline.ba/svijet/pronadjeno-mrtvo-novorodjence-osumnjiceni-majka-svestenik-i-majstor/

Po dogovoru među Turcima, obred pretvaranja crkve u džamiju imao se započeti pred glavnim ulazom u crkvu. Cijeli prostor ispred crkve zastrt je ćilimima. U sredini, na počasnim mjestima, nalazili su se zapovjednik vojske Tatarin i ostali velikodostojnici. Za glavnog verskog starešinu određeno je mjesto pred glavnim vratima sa južne strane.

Kada su trube i talambasi oglasili početak svečanosti, vojska spolja radosno jurnu unutra i ispuni sav prostor oko crkve. Tada vjerski starešina poče da klanja na svom mjestu. Ali u tom času zemlja se zatrese i figura lava stražara sa južne strane pored prozora Svetog Georgija otkinu se, pade na glavu vjerskog starešine i razmrska je. Njegova krv i mozak poprskaše sve velikodostojnike oko njega, pišu Novosti.

Spomenik sa natpisom uništen je prilikom oslobođenja ovih krajeva 1912. godine, a turbe se srušilo 1926. godine.

BONUS VIDEO: