Moja djeca su izvan sebe od radosti – napadao je prvi snijeg. Dan su proveli smrznuti napolju na sankama, uveče nisam mogla da ih razumijem ni riječ o čemu pričaju koliko su bili uzbuđeni i vikali u glas, prepričavajući ko se kako spustio, ko je koga uvaljao u snijeg i ko zna šta još. Ova dva sam nekako razaznala.
Gledam ih i ne mogu da se ne nasmijem njihovoj radosti i uzbuđenju, ali duboko u sebi znam da nikada neće osjetiti tu vrstu zimskog raspusta kakvu smo nekad suprug i ja imali. Bilo je to vrijeme koje se ne može vratiti, ali zauvijek ostaje u srcu.
Nekada, u zimske dane bivše Jugoslavije, raspust je bio mnogo više od pauze od škole. Bio je to period kada su porodice provodile vrijeme zajedno, djeca provodila sate na snijegu, a svakodnevica se usporavala u duhu zajedništva i jednostavne sreće.
Magija zime
Zime su tada bile bogatije snijegom nego danas, ili se barem tako čini u sjećanju onih koji su odrastali u to vrijeme. Sankanje na obližnjim brdašcima bilo je nezaobilazna aktivnost. Drvene sanke, često naslijeđene od starije braće ili roditelja, bile su glavna zvijezda svakog dana.
„Trka ko će brže niz brdo“ pretvarala se u cjelodnevnu avanturu, sve dok se prsti na rukama i nogama ne bi smrzli do tačke kada je čaj od šipurka ili kuvano mlijeko s medom kod kuće bio jedini spas. I užina - hljeb sa masti i alevom paprikom.
Klizanje na zaleđenim jezercima ili improvizovanim klizalištima na gradskim trgovima bilo je još jedan simbol tog doba. Djeca su se okupljala sa starim klizaljkama ili čak samo u čizmama, igrajući hokej s granama umjesto palica.
Okupljanje oko peći
U to vrijeme, večeri su se provodile u porodičnom krugu. Nije bilo pametnih telefona niti interneta da odvlače pažnju. Porodice su se okupljale oko peći, često s mirisom pečene bundeve ili kestena u vazduhu. Pričale su se priče, čitale knjige i igrale društvene igre poput „Čovječe, ne ljuti se“.
Stariji su evocirali uspomene na svoje djetinjstvo, dok su deca upijala svaku riječ. Baka i deka su često bili glavni pripovjedači, prenoseći priče o čudima zimskih dana u još ranijim vremenima.
Nova godina i miris borovih iglica
Nova godina je bila centralni praznik, sa svim svojim simbolima. Prave jelke, od kojih je kuća mirisala na borove iglice, kitile su se ukrasima, od kojih su mnogi bili ručno izrađeni. Kuglice od stakla, papirni lanci i zvonćići pravili su se kod kuće, što je samom činu ukrašavanja davalo poseban značaj.
Djed Mraz je bio nezaobilazan gost svake proslave. Pokloni nisu bili luksuzni, ali su nosili neprocjenjivu vrijednost. Čokoladna figura, nova kapica ili drveni auto izazivali su radost veću nego danas najnoviji pametni telefon.
Putovanja vozom
Za nekog ko je često išao kod bake i deke koji su živjeli u Bihaću, voz je bio nešto čime sam često putovala. Vozovi su bili simbol povezanosti republika. Porodice su često putovale na zimovanje u planinske predjele poput Kopaonika, Jahorine ili Rogle. Djeca su prvi put učila da skijaju u ski-školama, dok su roditelji uživali u toplim planinskim čajevima.
Za one koji nisu mogli da priušte odmor na planini, lokalna brda i banje nudile su sličnu magiju. Uz vozove koji su škripali kroz snježne pejzaže, svaka destinacija postajala je avantura.
Duh zajedništva i jednostavnosti
Bioskopi su nudili posebne programe za djecu, a crtani filmovi poput „Profesora Baltazara“ i „Boleka i Loleka“ bili su omiljeni. Društveni domovi organizovali su tombole, kreativne radionice i priredbe, okupljajući zajednicu u toplom i veselom okruženju.
A sjećate li se pisanje razglednica? Pisma, paketi, razglednice... taj vid komunikacije koji je potpuno izumro, to iščekivanje (i strpljenje) da se primi najnoviji "glas" od onih koje voliš i koji su udaljeni. To je skoro pa neobjašnjivo današnjoj djeci.
Zimski raspust u Jugoslaviji bio je vrijeme koje je podsjećalo na prave vrijednosti – zajedništvo, prirodu i jednostavne radosti. To je bio period kada su se najljepše uspomene stvarale na snijegu, oko trpezarijskog stola ili uz priče pred spavanje.
Danas, u doba brzog života i tehnologije, mnogi se s nostalgijom prisjećaju tih jednostavnih dana, a i ja među njima. Sjećanja na zimski raspust u ostaju kao podsjetnik na vrijeme kada je sreća bila u malim stvarima, a snježni dani nosili iskru neponovljive magije.
BONUS VIDEO:
