Kultni nadimak Bata, po kojem je Velimir Živojinović ušao u istoriju filma, nije nastao na snimanju niti u kafani, već zbog jedne neobične odluke u školskoj kancelariji u Nišu.

Malo ko zna da kultni nadimak Bata, po kojem je Velimir Živojinović bio prepoznatljiv širom bivše Jugoslavije i svijeta, nije nastao slučajno niti na filmu, već u školskoj kancelariji, i to zbog poštanskih zabuna. I baš kao i njegova karijera, i ova priča danas zvuči filmski.

Velimir Bata Živojinović rođen je 1933. godine u selu Koraćica, u podnožju planine Kosmaj. Tokom decenija koje su uslijedile, izrastao je u najveće glumačko ime Srbije i bivše Jugoslavije.

Njegova karijera bila je obimna i sadržajna. Ostvario je oko 400 filmskih i televizijskih uloga, uključujući čak 17 vesterna snimljenih u Njemačkoj, koji su danas malo poznati široj publici. Bio je glavni junak u filmovima gotovo svih bivših jugoslovenskih republika, a njegovo ime postalo je sinonim za snažne i harizmatične likove.

Bata je bio i jedan od rodonačelnika čuvenog "crnog talasa" jugoslovenskog filma, koji se pojavio početkom šezdesetih godina prošlog vijeka. U tim ostvarenjima igrao je gotovo bez prestanka sve do kraja sedamdesetih. Paralelno, obilježio je i epohu partizanskih filmova, u kojima se posebno istakao tokom šezdesetih i sedamdesetih godina.

Kultni film koji je Batino ime vinuo u svijet

Jedan film mu je donio slavu kakvu malo koji glumac sa ovih prostora pamti. To je uloga u filmu "Valter brani Sarajevo". Taj naslov učinio ga je apsolutnom zvijezdom u Kini, gdje je Bata decenijama kasnije dočekivan kao filmski heroj.

Iza reflektora i kamera, Bata je imao stabilan i tih porodični život. Punih 55 godina proveo je u braku sa suprugom Julijanom Lulom, koju je često nazivao svojim najvećim osloncem. Zajedno su dobili dvoje djece, sina Miljka i ćerku Jelenu. Bata je otvoreno govorio da mu je Lula bila snaga tokom naporne karijere, obilježene dugim snimanjima i čestim odsustvima od kuće.

Nadimak koji je obilježio njegov život nastao je sasvim neočekivano. Dok je pohađao srednju glumačku školu u Nišu, direktor škole bio je njegov imenjak, čuveni pjesnik Velimir Živojinović Masuka. Zbog istog imena i prezimena, pošta i prepiske često su im se miješale, pa je Masuka jednog dana pozvao mladog Živojinovića u kancelariju i rekao mu rečenicu koja će ući u istoriju: "Mali, od danas će na tvojim pismima uz ime i prezime stajati nadimak Bata, a na mojima Masuka".

Taj nadimak ga od tada nikada nije napustio. Postao je dio njegovog identiteta i sinonim za glumačku veličinu.

Zanimljivo je i to da je Bata, osim na maternjem srpskom jeziku, glumio na čak deset jezika - hrvatskom, makedonskom, slovenačkom, romskom, albanskom, njemačkom, engleskom, francuskom, italijanskom i ruskom. Čak sedam filmova u kojima je igrao našlo se u zvaničnoj konkurenciji Kanskog filmskog festivala, među kojima su "Vlak bez voznog reda", "Skupljači perja", "Biće skoro propast sveta" i "Poseban tretman".

Godine 1981. bio je i član žirija Međunarodnog filmskog festivala u Moskvi, što je bila još jedna potvrda njegovog međunarodnog ugleda.

Velimir Bata Živojinović preminuo je 22. maja 2016. godine, u 82. godini, u bolnici "Sveti Sava", usljed komplikacija izazvanih gangrenom, srčanom slabošću, anemijom i dijabetesom. Iza sebe je ostavio karijeru kakva se rijetko rađa i nadimak koji je postao legenda.

/Mondo/