Žena u doba Jugoslavije nije bila na dijeti „bez ugljenih hidrata“, nije isprobavala povremeni post i nije posipala laneno sjeme u kašu. Ali je jela... kao normalna osoba. Bez fanatizma, ali i bez pretjerivanja.

Nije bilo stalnog pristupa čokoladicama, pici, pecivima i bureku. Ali postojala su jednostavna jela od žitarica, krompira, povrća, mlijeka i mesa – i sve to u umjerenim količinama.

Evo kako je to izgledalo u praksi:

Doručak: palenta, ali od cijelog kukuruznog brašna ili parče crnog hljeba uz jaja, ponekad sendvič s domaćom slaninom...
Ručak: pasulj ili supa, dinstani krompir s mesom, salata.
Večera: svježi sir, jogurt, kuvane makarone, nešto što je ostalo od ručka.

I evo u čemu je trik: Sve je ovo obična hrana. Ali je imala manje rafinisanog šećera, manje je bila izazovna "za jelo", i što je najvažnije – nije bilo navike grickanja po cijeli dan. Čak se ni pite nisu pravile svaki dan, a kolači pogotovo.

Osim toga, sva ta hrana morala je da se sprema ručno, a danas je dovoljno da pozovete broj telefona i poručite raznorazne đakonije. Tada smo morali:

stajati u redu na kasi,

donijeti namirnice iz radnje,

stajati pored šporeta,

zatim sve ručno oprati.

Savjet br. 2: Jedite po rasporedu – bez grickalica, užina, kao u vojsci

Ako biste rekli ženi iz doba Jugoslavije: "Jelo bi mi se nešto između ručka i večere", pogledala bi vas kao da ste ludi. Ko normalan jede između obroka? "Pa, pokvarićeš obrok!"

Režim je bio strog, gotovo vojnički. I ne zato što je neko brojao kalorije – tako je jednostavno bio uređen život. Posao, ručak po rasporedu, kućni poslovi, večera i spavanje.

Standardni režim:

Doručak: od 7:00 do 8:00 (prije posla)

Ručak: tačno u 13:00 (kod kuće ili u menzi)

Večera: do 19:00 (po povratku, s cijelom porodicom)

Zašto je ovo najbolji način ishrane:

Telo se uči stabilnom ritmu: nema skokova šećera – nema brutalnog apetita

Želudac se odmara između obroka

Jetra i pankreas nisu konstantno opterećeni

Tijelo "zna" kad je vrijeme za hranu i ne paniči

I da, nema kasnih večera uz serije, poslije kojih zaspite kao klada. Ljudi u to vrijeme su rano lijegali jer su ujutro morali na posao. A jesti noću – to je bilo ludost.

Savjet br. 3: Oblik tijela je sporedni efekat načina života

Žene u Jugoslaviji nisu gubile težinu zato što su to željele – nego zato što nisu mogle da miruju. Evo jednog tipičnog dana iz života moje bake:

Buđenje u 6:00, doručak za cijelu porodicu

Djeca se spremaju, ona ide pješke do autobusa

Smjena na nogama, pa kućni poslovi

Prodavnica nije bila 5 minuta vožnje nego kilometar pješke

Vraćanje kući s torbama

Kućni poslovi: kuvanje, peglanje, pranje na ruke, bez mašina

Nakon svega toga – padne u krevet kao onesviješćena. Nije joj padalo na pamet da ide u teretanu ili na traku za trčanje. Ali svakodnevna fizička aktivnost bila je sastavni dio dana – i to bolje od bilo kakvog treninga.

Osim toga, nije bilo brze hrane. Ako želite da pojedete pitu, morate:

– umijesiti kore,

– otići po jaja u kokošinjac,

– kupiti sir na pijaci,

– pa sve spojiti i ispeći.

Više posla – manje jela.

Šta možemo naučiti od domaćica iz Jugoslavije?

Pravilo 1: Jedite po rasporedu

Odredite tačno vrijeme obroka i držite ga se. Bez grickanja između. Prvih nekoliko dana biće teško, ali tijelo će se brzo prilagoditi.

Pravilo 2: Pojednostavite ishranu

Jednostavne, domaće namirnice – žitarice, povrće, meso, mliječni proizvodi. Zaboravite na superhranu i egzotične recepte.

Pravilo 3: Krećite se svakodnevno i prirodno

Ne trebate maraton. Idite pješke, penjite se uz stepenice, čistite, sređujte kuću – to je više nego dovoljno.

Pravilo 4: Ne opterećujte se

Žene nekada nisu mislile o dijeti – već su imale ritam, ograničen pristup hrani, svakodnevnu aktivnost i stabilan raspored. To nije bila dijeta, već stil života.

(Stil)