Kada potisnemo emocije, one ne nestaju – umjesto toga, zadržavaju se u našoj podsvijesti. Ova „zarobljena” osjećanja mogu postati korijen depresije, anksioznosti i drugih unutrašnjih konflikata. A mogu i da se manifestuju kroz fizički bol, bolesti i stanja.

Ovo se dešava zato što naše emocije i naš bol dijele iste nervne puteve i centre u mozgu, pa se tako mogu međusobno preplitati.

Kada smo pod stresom, anksiozni, ljuti ili tužni, naše tijelo luči hormone stresa, kao što su kortizol i adrenalin, koji mogu da povećaju osjetljivost na bol i da smanje prag bola.

Kada smo pod uticajem negativnih emocija, naš mozak može da pojača signale bola koji dolaze iz tijela, pa tako bol postaje intenzivniji i neprijatniji. S druge strane, kada smo srećni, zadovoljni, smireni ili zahvalni, naše tijelo luči hormone sreće, kao što su endorfini, serotonin i dopamin, koji mogu da smanje osjetljivost na bol i da povećaju prag bola.

Kada smo pod uticajem pozitivnih emocija, naš mozak može da smanji signale bola koji dolaze iz tijela, pa tako bol postaje slabiji i podnošljiviji.

Pozitivne emocije jačaju organe

Misli i emocije mogu da aktiviraju ili inhibiraju različite organe, utičući na njihovu funkciju i zdravlje. Svaki organ je povezan sa određenom emocijom, koja može da ga ojača ili oslabi, u zavisnosti od toga da li je pozitivna ili negativna.

Srce predstavlja ljubav, a krv je radost. Srce pumpa krv kroz tijelo, snabdijevajući ga kiseonikom i hranljivim materijama. Kada osjećamo ljubav i radost, naše srce kuca jače i brže, a naše lice i tijelo postaju rumeni i topli. Međutim, kada osjećamo tugu, usamljenost, očaj ili gubitak, naše srce se skuplja i usporava, a naše lice i tijelo postaju bledi i hladni. Dugotrajna tuga može da dovede do srčanih problema, kao što su aritmija, angina pektoris ili infarkt.

Jetra je povezana sa bijesom, frustracijom i agresivnošću. Jetra je organ koji pročišćava krv od toksina i reguliše nivo šećera i masti u krvi. Kada osjećamo bijes, naša jetra se napinje i luči više žuči, koja pomaže u varenju masne hrane. Međutim, kada je bijes pretjeran ili potisnut, naša jetra može da se upali i ošteti, što može da dovede do problema sa varenjem, holesterolom, dijabetesom ili cirozom.

Pluća su povezana sa tugom, žalošću i neprihvatanjem situacije u kojoj se nalazimo. Pluća su organi koji omogućavaju disanje i razmjenu gasova između krvi i vazduha. Kada osjećamo tugu, naša pluća se stežu i smanjuju kapacitet za disanje, što može da dovede do uzdaha, jecaja ili plača. Međutim, kada je tuga hronična ili duboka, naša pluća mogu da oslabe i postanu podložna infekcijama, upalama ili astmi.

Bubrezi su povezani sa strahom, nesigurnošću i anksioznošću. Bubrezi su organi koji filtriraju krv i izlučuju višak tečnosti i otpadnih materija iz tijela. Kada osjećamo strah, naši bubrezi se grče i smanjuju protok krvi i urina, što može da dovede do znojenja, drhtanja, ubrzanog rada srca ili nekontrolisanog mokrenja. Međutim, kada je strah stalan ili iracionalan, naši bubrezi mogu da oslabe i izgube sposobnost čišćenja krvi, što može da dovede do problema sa krvnim pritiskom, edemima, bubrežnim kamencima ili zatajenjem bubrega.

Slezina je povezana sa brigom, zabrinutošću i preokupacijom. Slezina je organ koji proizvodi i skladišti krvne ćelije i učestvuje u imunološkom sistemu. Kada osjećamo brigu, naša slezina se napreže i troši više energije, što može da dovede do umora, slabosti, gubitka apetita ili anemije. Međutim, kada je briga hronična ili pretjerana, naša slezina može da se uveća i ošteti, što može da dovede do problema sa krvlju, imunitetom, infekcijama ili tumorima.

Dakle, naše emocije i naši organi su neraskidivo povezani, pa je zato važno da budemo svjesni emocija i da ih adekvatno izražavamo i regulišemo. Na taj način možemo da ojačamo organe i poboljšamo svoje fizičko i mentalno zdravlje.

Neki od načina da to postignemo su: vođenje dnevnika osjećanja, razgovor sa nekim kome vjerujemo, vježbanje, meditacija, joga, masaža, akupunktura, muzikoterapija, aromaterapija, umjetnost i hobi.

Psihosomatski poremećaji

Psihosomatski poremećaj je fizički poremećaj koji je uzrokovan ili pojačan psihološkim faktorima, kao što su stres, anksioznost, depresija, ljutnja ili tuga. To znači da naše emocije mogu da utiču na naše tijelo i da izazovu bol, upalu, grčeve, osip ili druge simptome u različitim dijelovima tijela.

Psihosomatski poremećaji se razlikuju od psihosomatskih bolesti, koje su ozbiljnije i trajnije posljedice psihičkog uticaja na tijelo.

Neki od primjera psihosomatskih poremećaja su: glavobolja ili migrena, koja može biti izazvana stresom, nervozom ili napetošću; bol u stomaku, koji može biti izazvan strahom, brigom ili nervozom; bol u grudima, koji može biti izazvan panikom, anksioznošću ili tugom; bol u leđima, koji može biti izazvan depresijom, bijesom ili osjećajem krivice; znojenje, drhtanje, ubrzan rad srca, koji mogu biti izazvani strahom, stresom ili uzbuđenjem.

Psihosomatski poremećaji se mogu liječiti na različite načine, u zavisnosti od uzroka i simptoma. Neki od načina su razgovor sa psihologom, psihijatrom ili drugim stručnjakom, koji može pomoći da se prepoznaju i riješe psihički problemi koji utiču na tijelo, vježbanje, meditacija, joga, masaža, akupunktura ili druge tehnike opuštanja, koje mogu pomoći da se smanji stres, napetost i bol, piše Politika magazin.