"Jouhatsu" napuštaju domove, poslove i porodice usred noći kako bi započeli drugi život, često se nikada ne osvrćući unazad.

Takve ljude u Japanu nazivaju „jouhatsu“, što u bukvalnom prevodu znači „isparavanje“. Odnosi se na one koji namjerno nestaju bez traga i skrivaju svoje mjesto boravka – godinama ili decenijama, prenosi Telegraf.

- Imao sam dovoljno iskustva među ljudima. Uzeo sam torbu i jednostavno nestao-  kazao je četrdesetdvogodišnji Sugimoto, čije je prezime ostalo tajna.

Svi su ga poznavali u rodnom mjestu zbog porodice i lokalnog biznisa koji je trebalo da preuzme. Međutim, ta mu je uloga bila nametnuta, što mu je izazivalo veliki stres, pa je odlučio da napusti sve. Ostavio je iza sebe porodicu, prijatelje i rodni grad, a nikome nije rekao gdje odlazi, prenosi BBC.

Noćno preseljenje

Motivi zbog kojih ljudi postaju „jouhatsu“ mogu biti različiti – od ogromnih dugova do beznadežnih brakova. Bez obzira na razloge, oni se obraćaju kompanijama koje im pomažu da diskretno nestanu.

Ove usluge nazivaju se „noćnim preseljenjem“, što asocira na tajnovitu prirodu fenomena. Te firme pomažu ljudima koji žele da se diskretno izvuku iz svojih života i mogu im obezbijediti smještaj na tajnim lokacijama.

-Obično je razlog za preseljenje nešto pozitivno, poput upisa na fakultet, dobijanja novog posla ili sklapanja braka. Ali, postoje i tužna preseljenja – na primjer, napuštanje fakulteta, gubitak posla ili bjekstvo od progonitelja - objašnjava Šo Hatori, osnivač kompanije za „noćna preseljenja“.

Privatnost je strogo zaštićena

Sociolog Hiroki Nakamori proučava fenomen „jouhatsu“ više od decenije. Kaže da je termin prvi put počeo da se koristi šezdesetih godina prošlog vijeka za opisivanje ljudi koji su odlučili da nestanu.

-U Japanu je jednostavnije ispariti jer je privatnost strogo zaštićena - objašnjava Nakamori.

On dodaje da „nestale osobe“ mogu podizati novac sa bankomata bez prijave, a članovi porodice nemaju pristup snimcima sa sigurnosnih kamera koje bi mogle prikazati njihove najmilije.

-Policija neće intervenisati osim ako ne postoji drugi razlog, poput zločina ili nesreće. Sve što porodica može jeste da plati privatnog detektiva ili da samo čeka - objasnio je.

Za one koji ostaju iza njih, osjećaj napuštenosti može biti nepodnošljiv.

-Bila sam u šoku. Propao je nakon što je dao otkaz na poslu. Mora da se osjećao užasno zbog svojih neuspjeha - kazala je anonimna žena čiji je dvadesetdvogodišnji sin nestao i nije joj se od tada javio.

Ona se odvezla do mjesta gdje je sin živio, tražila ga i čekala u kolima danima da vidi hoće li se pojaviti. Sve je bilo uzalud. Dodaje da policija nije bila od pomoći i da su joj rekli da će se uključiti samo ako postoji sumnja na samoubistvo.

-Razumijem da postoje progonitelji – informacije mogu biti zloupotrijebljene. To je možda neophodan zakon. Ali, da li je moguće da se kriminalci, progonitelji i roditelji koji traže svoju djecu tretiraju na isti način? - upitala je.

Za same „jouhatsu“, osjećaj tuge i kajanja često traje dugo nakon što napuste stare živote.

-Stalno imam osjećaj da sam uradio nešto pogrešno. Nisam vidio djecu godinu dana. Rekao sam im da sam na poslovnom putu - kaže Sugimoto, biznismen koji je napustio porodicu u malom gradu. Jedno vrijeme živio je u stambenom dijelu Tokija, dok je kompaniju koja mu je pružala smještaj vodila žena po imenu Saita.

I ona je bila „jouhatsu“ – nestala je prije 17 godina pošto je izašla iz nasilne veze. Ističe da je „na neki način i dalje nestala osoba“.

- Imam razne klijente. Postoje ljudi koji bježe od ozbiljnog porodičnog nasilja ili od ega i sebičnosti drugih. Ne osuđujem nikoga. Nikada ne kažem: ‘Tvoj slučaj nije dovoljno ozbiljan’. Svi imaju svoje probleme - dodala je.

(Telegraf.rs)