No, nakon stravičnog događaja, kada ju je suprug Adis Cigura zvjerski pretukao, ne postoji osoba, bar na Balkanu, koja danas nije čula za nju.
Zvjerski napad
Aldina Bajić i njen suprug, koji se nalazi u zeničkom zatvoru, postali su top tema regionalnih medija, prvenstveno s ciljem da se zaštite žena koje su žrtve nasilje. Jer, ako prestanemo o ovome govoriti, postajemo saučesnici svega ružnog što se u današnje vrijeme dešava ženama, koje su osuđene na milost i nemilost nasilnika.
Ne postoji osoba koja je pogledala snimak iz njihove dnevne sobe, kada je mučki tuče, da je ostala imuna na ovakav zvjerski napad. Bilo šta da se desilo prije i koji povod ‘batinjanja’ je bio, opravdanje za ovakav čin ne smije postojati.
Aldina Bajić za Najportal je govorila o svemu onome što se dogodilo te noći.
U ekskluzivnoj ispovijesti Aldina opisuje trenutke te kobne noći. Ispričala je kako je prije Cigure imala momaka, koji su bili ‘opasni’ mafijaši, no nijedan joj nikad nije uputio ružnu riječ a kamoli je povrijedio.
Opasni mafijaši
– Ja sam imala momaka koji su bili opasni mafijaši i, nikada, ama baš nikada ni jedan mi nije ružnu riječ rekao, a ne da je digao ruku na mene. A, to je sve zbog toga što sam korektna i poštena. Sve dok sam sa nekim ja ga volim i voljet ću ga i nikada ga prevarila ne bih. Ali, onoga trenutka kada počneš da tražiš previše od mene, kada shvatim da nema više privatnog života, osim poslovnog, onda počinje da se sve to ljulja. Neka me pljune svako u lice ako nađe nešto ili neku grešku u mom telefonu.
Jedina moja greška su psi i mace, ali ja to volim, ja ih volim i oni su moja terapija. Ne mogu ja da dovedem ljude na nastupima, ako ih nema. Ne mogu ja da nacrtam pare onoliko koliko nekom treba, to je jednostavno nemoguće. Uvijek je gledao neki nivo, te moraš ovo te moraš ono. Ne moram ja ništa. Živjela sam sa pet maraka sa mojom mamom i petoro braće i sestara, navikla sam tako i to je moj život.
Mene neće i ne može da promijeni ni 5.000 niti 50.000. Ja sam sa mojom mamom od desete godine čistila kuće, stanove, brinula o starijim ljudima. Ne može me promijeniti slava ni nastupi, ni koncerti. Slava i nastupi sve će to jednom proći, treba ostati prizeman i čovjek.
A onda opisuje stravične detalje:
Stidim se
– Kada me udario nogom u glavu, e tu je bio moj kraj. Ja taj snimak ne mogu i ne smijem da pogledam. Sramota me je, strašna me je sramota od svega toga što se desilo. Jednostavno, ja se stidim toga, ne mogu sama sebe u ogledalo da pogledam. Ja se stidim toga, a zbog čega ni sama ne znam?.
– Policiji je dao šest izjava, da je pogriješio, da se ne sjeća da me je istukao, da ja nisam pogriješila, da nisam izlazila iz kuće, da ga nisam prevarila. Ja sam 1.10. pjevala za neku stranku u Arnautima i mene su nakon nastupa neke curice označavale na mređe. A curica sa posebnim potrebama (ne želim ime da javno kažem) na jednoj slici označila me ne znam ni ja koliko puta. On stoji tu pored mene i samo ponavlja, kao u transu, kako ga varam. Ja mu dam telefon da vidi ko je, jer više nisam imala snage da mu se pravdam. E, onda su počeli udarci, a kada me je tukao rekao mi je da će mi biti sahrana.
– Moram da kažem da policija nonstop kruži oko kuće, paze na mene i tu se zaista nemam na šta požaliti. Ja sam uništena, polupana, istraumirana žena. Nemam sna. Stid me same sebe što mi se to desilo. Boli me nepravda, batine sam dobila zbog nepravde.
Sjeća se možda prelomnog trenutka u njihovom odnosu.
11 napada panike
– Nakon jednog slučaja na nastupu u Srbiji sam trebala da stavim tačku na sve to, ali nisam. Pjevala sam pod temperaturom od 40 stepeni, u jednom momentu padnem, oko mene strani ljudi, gosti me dižu sa poda, a on samo gleda. Uzeo je svoj telefon i samo izašao napolje. Mogu samo da kažem, ima dragog Boga!
– Moj život se sveo samo na nastupe i vožnju automobilom. Meni nije mrsko raditi, ali trebaš da me razumiješ kao svoju ženu, ako već živiš sa mnom, da ne mogu toliko da radim. Nisam ja džuboks. Njemu je moja doktorica Amra Ćiškušić rekla, nemoj je forsirati jer ne može toliko da pjeva. Dešavalo se da imam 11 napada panike za jedan dan.
– Nije mi dao da imam vremena da se sa bilo kim družim, da imam prijatelja, da pričam o svojim problemima.
Poslije svega navedenog, u njenom srcu, kaže, nema mjesta ni za jednog muškarca.
– U mom srcu za muškarca više nikada u životu mjesta nema. Nikad, nikad više u životu. Ubio je život u meni. Nema šanse i da se pjesmi vratim još zadugo. Još kako sam dobila „hašimoto“ prije tri godine, a dobila sam ga sa njim u braku ja nemam volje za rad, za pjesmu. Jednostavno radim što moram, da se riješim dugova koji su ostali.
Vjerovala u ljubav
– Najpotrebniji mi je mir, a ja ga nemam. Imam polipe na grlu, moram noge da operišem, ni zašta nisam imala vremena. Pukli su mi meniskusi od stajanja i rada i stvaraju mi strašne bolove, iskaču mi vene. Funkcionišem, a ne znam ni sam kako. Mislim, da me je vjerovanje u njegovu ljubav i poštenje tjeralo na sve to, da jednostavno idem dalje, funkcionišem. Možda je sve jednostavno moralo tako da bude – ispričala je vidno povrijeđena i potištena Aldina.
BONUS VIDEO
.jpg)
