Jedan od najstrašnijih običaja vezanih za brak bio je način na koji se tretirala djevojka koja nije bila nevina prilikom udaje. Ovaj običaj, iako duboko ukorenjen u prošlim vremenima, još uvijek ostavlja snažan utisak na istoriju i kulturu srpskog sela.

Stara planina, poznata po svojoj netaknutoj prirodi i tradicijama, bila je i dom patrijarhalnog društva koje je ženu vidjelo kroz prizmu njenog odnosa prema porodici, braku i mužu. Žene su bile posmatrane pretežno kao nosioci tradicije, odgovorne za očuvanje porodice i domaćinstva. U tom sistemu, život žene bio je podložan strogim pravilima, koja su se često zasnivala na kontroli njene se*sualnosti, odnosno nevinosti.

Gordana Simonović Veljković iz Centra ,,Mome”, jedna od zaslužnih za nastanak serijala o Staroplaninkama, a njeno istraživanja o patrijarhatu u selima Stare planine do objavljivanja serijala trajao je oko godinu dana. U tom procesu zabilježila je neke, danas, nevjerovatne, običaje.

Šta se dešavalo kada djevojka nije bila nevina?

Kada bi djevojka iz sela bila na putu udaje, a nije bila nevina, običaji su nalagala ozbiljne i ponižavajuće rituale. U tom periodu, čast porodice bila je najočigledniji pokazatelj njenog statusa u zajednici. Gubitak nevinosti prije braka smatrao se teškim prekršajem, koji nije samo nosio lične, već i kolektivne posljedice.

Ovaj običaj bio je zasnovan na strogim i nepravednim pravilima koja su se primjenjivala pred čitavo selo. Vjerovalo se da djevojka koja nije bila nevina nije bila vrijedna poštovanja, i kao takva, bila je obavezna da prođe kroz obred koji je imao za cilj “pranje časti”. Ovaj obred je podrazumijevao javnu sramotu, gdje je djevojka bila prisiljena da pred svima potvrdi svoju “nepoštenost”, često uz fizičku ili verbalnu kaznu. Ovakvi obredi imali su za cilj da pokažu svim prisutnima da je porodica bila “ispravna” i da je njen član ponovo “uspravljen” u društvenom poretku.

Kada je riječ o dokazivanju nevinosti, mlada za koju bi se procijenilo da nije bila nevina prije ulaska u brak, bila bi posramljena.

– Recimo u selu Gostuša, na Staroj planini, običaj je bio da nevesta, kad je nevina, poslije prve bračne noći kreće na vodu. Opet se česma pojavljuje, jer je voda ovde na Staroj planini simbol nečeg čistog. Kreće se i čitavo selo prati nevjestu, dok je ona na konju. Svi pjevaju, vesele se, i tako dalje. Ali, ako nevjesta nije bila nevina, onda je stave naopačke na konja, pa joj na veo zakače, kako oni kažu ovdje, mrtve poganci, a to su mrtvi miševi. Idu kroz selo, i pjevaju: ‘Oj nevjesto, kude si gledala, kad si ne si dupe sačuvala?’ I to je javna poruga, i to je javno ponižavanje, ne samo neveste, već i njenih roditelja, zbog toga što, eto, nije ispoštovala taj kult nevinosti – kaže Gordana Simonović Veljković.

Iako je nevinost čak i naučno nemoguće dokazati, a čak i da je moguće, to ne smije da određuje vrijednost jedne žene, još jedan običaj na Staroj planini vezan je upravo za dokazivanje nevinosti. Ako bi se za ženu procijenilo da nije bila nevina po ulasku u brak, njena majka bi bila posramljena stavljanjem paprika oko vrata. Kod nas je običaj bio na Staroj planini da se ode kod djevojke kad se vjenčavaju. Mladoženja i njegova porodica odlaze kod djevojke, tu se obavljaju neki obredi, služi se večera. Djevojka odlazi u mladoženjinu kuću. Sutradan dolaze njeni roditelji da ‘vrate slavlje’, tako se to kod nas kaže, kod mladoženjinih roditelja. I tu se raspravlja o tome da li je djevojka bila nevina ili nije. U stvari, uopšte se ne raspravlja. Ako se pojavi svekrva ili svekar sa nizom sušenih paprika i stavi to oko vrata majci devojke, to je javni prijekor, zato što djevojka nije bila devica kad je ušla u brak – objašnjava Gordana Simonović Veljković, prenosi Blic žena.

Žene koje su preživjele običaje

Mnoge Staroplaninke, iako su bile svjesne strahota kroz koje su prošle, sada govore o tom periodu sa tugom i gnevom. Svaka od njih nosi priču o tome kako su se suočavale sa nepravednim pravilima, ali i o tome kako su u tim teškim vremenima morale da se bore za svoje dostojanstvo. Sa godinama su postale svjestan glas ženskih prava, koje su često bile suzbijene kroz generacije. Kćerke sam si doma rodila. Nisam išla pri doktora – prisjeća se Staroplaninka Zlata Mladić, sagovornica Gordane Simonović Veljković u okviru serijala o Staroplaninkama.

Slično iskustvo ima i Staroplaninka Viktorija Mančić.

“Kuj da mi pomaga? Pa pomagam si sama ja. Mora. Kako sam se porodila, dobro nisam umrela”, navodi Mančić za serijal Moma, a Staroplaninka Snežana Nikolić dodala: “Nedelju dana i onda na ramo i pravo na njivu. I tamo mu na neko drvo vežeš kao ljuljašku i ono tamo spava. Idem da ga podojim, pa ponovo kopam. Kući kad se vratim, treba sve, i ručak i večeru da spremam, da na’ranim svinje, kokoške”.