U njoj se opisuje gorka smrt žene grešnice iz jedne bogate i ugledne kuće u selu, čija porodica nije poštovala vjerske običaje, niti pokazivala vjeru u Boga.
Ova žena, prema priči, živjela je razuzdano, jureći za mnogim muškarcima, uključujući i svog djevera, koji se zbog nje kasnije ubio.
Njena grešna djela, uključujući zanemarivanje svog muža na samrtnoj postelji i ubijanje nerođene djece, dovela su do tragičnih posljedica.
Muž ju je prokleo na samrti, što je rezultiralo njenom strašnom bolešću, gdje su joj se pojavile rane po tijelu koje su krvarile i gnojile.
U trenucima bolesti, žena je počela da vidi vizije dece koja su je progonila – simbolizujući decu koje je ubila dok su bila u njenom tijelu.
Uplašena i u agoniji, nije mogla da pronađe mir ni kroz ispovijest. Kada je konačno odlučila da pozove sveštenika, njen jezik je bio vezan i nije mogla da izgovori svoje grijehe.
Ova priča završava smrću te žene u užasnim mukama, i cijelo selo je bilo prestravljeno njenom sudbinom.
Vladika Nikolaj koristi ovu priču kao primjer važnosti duhovnog života, praštanja, i pokajanja, naglašavajući da su grijeh i nepoštovanje Božjih zapovjesti uzroci duhovne i tjelesne patnje.
BONUS VIDEO:
;t=1860s
