Prijateljima srpskog naroda, koji se borio za svoje nacionalno oslobođenje i ujedinjenje, ova krilatica nije smetala. Međutim, neprijatelje koji su se u politici prema balkanskim narodima držali pravila (zavadi, pa vladaj), ona je izazivala i ogorčavala.

Ova krilatica nastala je u 19. vijeku, u vrijeme našeg nacionalnog romantizma. Njen autor je Jovan Dragašević (1836­-1915). On je bio oficir, naučnik, utemeljivač vojne štampe u Srbiji i pjesnik, koga je oduševila patriotska strana pokreta Ujedinjene omladine srpske.

Sav u idejama nacionalnog oslobođenja balkanskih naroda od turske vlasti, on se aktivno uključio u pripreme čitave jedne generacije da ostvari težnje svojih potlačenih sunarodnika.

Dragašević je bio urednik "Vojina", lista zavojničke nauke, vještine i novosti, a zatim i "Ratnika", lista za vojne nauke, novosti i književnost. Bio je i pisac naučnih djela iz geografije i istorije, ali najpoznatiji je bio kao pjesnik.

Njegove rodoljubive pjesme štampane su 1860. і 1869. godine, a među njima najpoznatije su: "Jeka od gusala", "Jovan Kursula", "Rajić na topu".

Krilatica je prihvaćena od naroda, ali se uskoro izgubilo ime njenog autora. O njoj se kasnije govorilo kao o narodnoj pjesmi i poslovici. To je zaboljelo Jovana Dragaševića і on je, u jednom pismu Jovanu Boškoviću (1834­-1892) iz 1891. godine, prekorio novi naraštaj zbog zaboravnosti i neblagodarnosti.

Ovaj poklič imao je pokretačku snagu u nacionalno­oslobodilačkoj borbi srpskog naroda protiv spoljnog neprijatelja, prvenstveno protiv Turaka i Habsburške monarhije. To je ujedno i istorijsko značenje ove izreke.

(Telegraf.rs/List zadužbina)