Sudbina Zone Zamfirove je mnogo tužnija od filma uz koji smo odrasli.
Naime, prava istina o Sremčevoj “Zoni” nikada ne bi bila otkrivena da je njen brat Dragutin Kijametović sa kojim je i živjela do smrti, nije nagovorio da otkrije šta joj se dešavalo u Prištini, krajem prošlog vijeka. On je ponešto znao, ali mu je sestra, u proleće 1952. ispričala sve. Zatim je pozvao Mišu Markovića, publicistu, da zapiše cijelu priču i sačuva je za buduća pokolenja.
Zona Kijametović imala je ukupno devet unuka i 14 praunučadi. Jedna od praunuka dobila je ime Zona.
Kujundžija Maksim Gapić, kod Sremca kujundžija Mane, nije se oženio Zonom, već Cincarkom Zatom. Ubio se kao stariji čovjek pred rat. Aleksa Grbić, koji je zapravo oženio Zonu nastradao je prilikom albanske pobune u Uroševcu 1913. Stari čorbadži Zamfir zbog bruke se preselio u Prokuplje, gdje je i umro.
Zona je poslije dosta selidbi na kraju ipak imala lijepu starost. Umrla je u 75. godini, a sahranjena je na Novom groblju.
Nije poznato da li je Sremac znao, ili nije, šta se desilo sa pravim akterima njegovog romana. Bio je realista, ali očigledno nije volio nesrećne krajeve. Ipak, jednu stvar nije izmislio, niti je morao da menja, teško da je i mogao i da je hteo - a to je ljepota jedne djevojke, Prištevke Jevrosime zvane Zona.
BONUS VIDEO:
