Neprestano pazimo na sigurnost svoje porodice, na sigurnost svoje djece, ali nekad se previše usredsredimo na one vidljive i poznate opasnosti, a neke neuobičajene i ne uzimamo u obzir.


Roditeljstvo je, između ostalog, i stalno osluškivanje, stalni oprez, stalno istraživanje i pokušaj sprečavanja nezgoda, uklanjanje opasnosti... Naravno, pored svih divnih stvari koje su svakodnevno tu. Posebno dok su bebe, pazimo na svaku promjenu u disanju, svaki trzaj, svaki plač – sve to roditeljski radar registruje u sekundi. Upravo su tako roditelji petnaestomjesečnog Fredija, Šenon i Džek, primijetili da nešto ne štima, te da njihov sinčić ima neobičan obrazac buđenja: budio se svake noći tačno u 2:00. I to bez izuzetka, prenosi Glass Almanac.


Najprije su pokušali sve što bi i većina nas učinila – pomjerili su dječaku vrijeme spavanja na kasnije, provjerili zubiće, prilagodili temperaturu u sobi, pa čak i kupili aparat s bijelim šumom koji obećava miran san. Ali ništa nije pomagalo. Fredi se i dalje budio – i to uznemiren, kao da nešto nije u redu. U svojoj smirujućoj, pastelnoj, nježnoj sobi, on je svake noći bio izrazito uznemiren. Jedne noći roditelji su odlučili da ostanu budni da čuju šta se događa i dok su sjedili u boravku, aktivirao se bebi-alarm. Ali, umjesto Fredijevog glasa, čuli su dubok, nepoznat muški glas koji je izgovorio riječ „baby“.


Tata je mahnito potrčao prema sobi, smatrajući da je dijete u opasnosti, ali soba je bila prazna. Glas je dolazio iz kamere bebi monitora. Tata je iste sekunde istrgao bebi monitor iz struje i bacio ga u smeće.

Šta se zapravo dogodilo?


U doba pametnih domova, lako zaboravimo da sve što je onlajn – može biti i „ranjivo“. Bebi monitori koji se povezuju putem Wi-Fi mreže posebno su osjetljivi. U ovom slučaju, neko je očito hakovao uređaj i imao pristup ne samo slici, već i zvuku – govoreći pravo u monitor i tako u sobu malog Fredija. Roditelji su bili zgroženi. Mama Šenon je čak privremeno napustila dom s malenim, kako bi se malo „odmakla“ od tog događaja, a kad su se vratili kući, Fredi je nedjeljama spavao s njima u sobi.


Iako su se kasnije vratili u rutinu, osjećaj nelagode je ostao.

Šta roditelji mogu da urade?


Većina nas bebi monitore doživljava kao svoj produžetak, kao dodatni par „ušiju i očiju“ koji nam pomaže da čujemo i vidimo dijete i kad nismo uz njega – dodatne oči koje bdiju nad našim mališanima. Ali, ova priča je podsjetnik da nisu sve oči i uši dobrodošle u dječjoj sobi.


Ako koristite bebi monitor, evo nekoliko koraka koje možete da preduzmete:



  • Promijenite zadatu lozinku odmah nakon kupovine




  • Redovno ažurirajte softver uređaja




  • Razmislite o modelu koji ne koristi internet vezu




  • Provjerite ko sve ima pristup aplikaciji povezanoj s monitorom




(Stil)