Mnoge stvari dugo su bile skrivene, a onda je na površinu isplivala šokantna istina – legendarni Čiča Draža bio je nepopravljiv švaler, a za svako svoje nevjerstvo imao je i – dokaze.
Naime, u zavisnosti od političkog stava, Draža Mihailović bio je ili nacionalni heroj, ili nacionalni izdajnik. Komandovao je jedinicama Jugoslovenske vojske u otadžbini, od kojih je većina sarađivala s okupatorima, a neke su počinile strašne zločine nad partizanima i civilima. Nove jugoslovenske vlasti uhapsile su ga nakon rata, a 17. jula 1946. godine, poslije suđenja, i strijeljale. Viši sud u Beogradu rehabilitovao ga je i vratio mu građanska prava oduzeta te 1946. godine. Ipak, ni danas mu se ne zna grob – to ostaje posljednja tajna o njemu.
Ali, onu pretposljednju tajnu vođe četničkog pokreta „načeo“ je prije pet godina publicist Pero Simić (1946–2016) u knjizi Draža Mihailović na krstu sudbine. U njoj je, uz dotad neobjavljenu fotografiju, Simić pokrenuo priču o ljubavnom životu srpskog Čiče.
Nakon njega, oglasio se i Milosav Samardžić, nekadašnji izdavač pročetničkog časopisa Pogledi iz Kragujevca i autor brojnih publikacija o JuVO:
– Imam 26 fotografija Dražinih ljubavnica, kao i nekoliko njihovih pisama. Posvete i pisma pisani su na engleskom, francuskom, bugarskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zanimljivo – najviše na engleskom!
Srpski Džejms Bond
Dok je između dva svjetska rata boravio van Srbije kao vojni ataše, tačnije obavještajac, Draža Mihailović je, poput Džejmsa Bonda, osvajao ljepotice. O svemu tome čuvao je i dokaze, koji se danas nalaze u arhivu Vojnog muzeja. Upravo tu arhivsku kutiju punu potpisanih fotografija žena i ljubavnih pisama koja su slale pukovniku Mihailoviću otvorio je Pero Simić.
– Sudeći po imenima Dražinih žena, kao što su Milaška, Bjela, Marija, Dara, Peri, Darlena, Ani, Sonja, Slafna, Navana, Heli, Dorita, Etel, Hilda, Henka, Heri, Barbara... većina njih bila je iz slovenskih zemalja. Sve te lijepe žene, čije je fotografije čuvao Mihailović, dolazile su iz Češke, Poljske, Ukrajine, Rusije, Bugarske, Slovenije i Hrvatske. Ali, među odabranicama njegovog srca našle su se i ljepotice iz Rumunije, Mađarske i drugih evropskih država – pričao je Simić svojevremeno autoru ovog teksta.
Samo po imenima žena s kojima je ljubovao i mjestima odakle su mu slale pisma može se prilično precizno rekonstruisati njegovo kretanje u vojnoj službi.
Između dva rata službovao je na Kosovu, u Skoplju, Sarajevu i Beogradu, odakle je bio upućen na usavršavanje u Pariz. Kao vojni izaslanik Kraljevine Jugoslavije boravio je u Sofiji i Pragu, a po povratku u zemlju služio je u Ljubljani, Celju i na kraju, pred rat, u Mostaru.
Odlasci i rastanci stalna su tema u pismima njegovih prijateljica. Tako je na jednoj fotografiji ispisana posveta: „Za trajnu uspomenu od Sonje“, s datumom: „Ljubljana, 24. VII 1937.“ Dama sa šeširom, odevena po posljednjoj francuskoj modi, ostavila je 3. septembra 1935. godine na Bledu svoju fotografiju Dragoljubu Mihailoviću sa posvetom na francuskom jeziku: „Da se zauvek sjećate vaše Traute.“
Erotika u jutarnje sate
Mihailović se sredinom januara 1920. godine oženio Jelicom Lazarević. Ipak, izvjesna Jelena iz Jagodine 1921. godine, u „9 sati ujutro“, piše pismo budućem četničkom komandantu, u kojem se mogu pronaći i erotski elementi:
„Mili moj Mali,Evo sam opet sama, bez mog miloga Dragana... Zar nisi mogao ostati kod tvoje male Jelene, koja bi kraj tebe ležala, ljubila tvoja mala usta, tvoje male oči, milovala te po kosi i onda te umornog uspavljivala na svojim nagim grudima...“
I glumice su gubile razum zbog Draže
Postoje i dva ljubavna pisma koja je dobio od žena po imenu Mara. Jedna je, kako se navodi, bila glumica, što pokazuje da je Draža pažljivo pratio i kulturna dešavanja.
U pismima se obraća kao „bubile“, „Dragane“, „zlatno moje stvorenje“. Ljubav i patnja zbog razdvojenosti osnovni su motivi tih redova.
Švaler po zadatku?
Pero Simić, koji se detaljno bavio i Titovim privatnim životom, tvrdio je da je Draža bio uspješniji kao ljubavnik:
– Po fotografijama do kojih sam došao, Mihailović je imao više uspjeha od Broza jer su sve njegove ljubavnice bile izuzetno lijepe, otmjene i elegantne dame.
Međutim, ostaju neodgovorena pitanja: zašto je Draža čuvao dokaze o svojim preljubama i zašto je ulazio u veze koje su mogle ugroziti njegovu karijeru?
Mogući odgovor: da su te veze bile dio obavještajnih zadataka. Ako je to tačno, onda mu te avanture nisu bile samo „slabost“, nego i posao.
Slomio srce Rumunki Ani
U Pragu je boravio od maja 1936. do maja 1937. godine kao vojni ataše. Prethodno je iz Sofije bio proteran na zahtjev bugarske vlade. Poslije boravka u Pragu, dobio je fotografiju s posvetom od atraktivne Rumunke po imenu Ani, s datumom 4. novembar 1937.
Nikad kažnjen zbog ljubavnih afera
Iako je vojska Kraljevine Jugoslavije strogo vodila računa o moralu, Mihailović nikad nije bio kažnjavan zbog svojih ljubavnih avantura.
U karijeri je tri puta kažnjavan: jednom zbog pištolja u kafani, drugi put zbog prijedloga o reorganizaciji vojske po nacionalnim osnovama, i treći put zbog antinacističkog govora. Ali – nikada zbog žena.
Dražine ljubavne veze tokom rata
Ni u ratu nije odustajao od žena. U selu Subjel kod Kosjerića imao je dvije ljubavnice. Jedna je bila udovica čiji je muž stradao od Nijemaca. Druga – udana žena, domaćica jedne kuće u kojoj je boravila komanda.
– Nije bio ljepotan, ali imao je čin, imao je „marku“, znao je s riječima... A u ratu nije bilo muškaraca, pa su i žene drugačije gledale na stvari – svjedočio je Milutin Pantović, tada 90-godišnjak, 2014. godine.
(Stil Kurir)