Četvrti je maj, i, da sutra nije Vaskrs, budili bismo se polako iz prazničnog sna - pijaca, kupovina, pranje, peglanje, priprema za nove radne zadatke. Ovaj vikend dodatno je "umrtvila" i kiša koja dozirano pada i vraća nas u krevet. A taj 4. maj godinama je odzvanjao u glavama danas već starijih generacija. Podsjetićemo vas samo na glas spikera Miodraga Zdravkovića, rečenicu koja je ušla u istoriju, izgovorenu uz brižljivo odabranu intonaciju: "Umro je drug Tito".
Šok, suze i bol. Žal za Josipom Brozom Titom ili predosjećaj velikog potresa koji je samo deceniju potom razorio zemlju u kojoj su se u Tita zaklinjali svi, makar u javnosti i deklarativno. Mnoga značenja Titovoj smrti i događajima koji su usljedili dali smo sa pozamašne vremenske distance, a činjenica je ipak bila da se bratstvo i jedinstvo snažno pokazalo u rijeci suza koja je pratila Titov voz sa kovčegom, na putu od Ljubljane do Beograda.
Kolale su se potom priče da se u kovčegu tijelo i nije nalazilo, da čak nije ni sahranjeno u Kući cvijeća, počasnom mjestu na kome počiva maršal. Razne teorije zavjere i priče, nagađanja i sumnje dugo će pratiti ime Josipa Broza, čovjeka čiji je kult bio toliko jak da je 8. maja, na sahrani, okupio najveći broj ljudi ikada.
Srca Jugoslovena osvojila je tog četvrtog maja scena u Splitu, gdje su snage na stadionu "Poljud" odmeravali fudbaleri "Zvezde" i "Hajduka". U 43. minutu utakmica je zaustavljena, igrači se okupljaju oko sudije, a 50.000 gledalaca posmatra neobično događanje. Kada je vijest saopštena, usljedila je velika tuga. Mnogo su smatrali da "Poljud" treba da ponese ime Josipa Broza a to se, naravno, nije desilo. Točak istorije se ubrzao...
Poštovaoci Josipa Broza i danas govore sa ponosom o tome da je na sahranu došlo više od 50 najviših državnika svijeta. Ipak, neki smatraju da nije dobro što Josip Broz počiva na tako počasnom mjestu, u Kući cvijeća, pod kupolom nekadašnje Brozove ljetnje rezidencije.
Tito je, inače, preminuo u Ljubljani, nakon komplikacija zbog začepljenja arterija u lijevoj nozi. Iako je najprije odbio operaciju, ona je u kasnijoj fazi postala hitna i neodložna, ali, ispostavilo se, ipak prekasna za osamdesetosmogodišnjaka koji se, istina, tokom svog vijeka uvijek dobro držao.
Simbolika broja 88 osamdesetih godina oličena je nerijetko u sadnji stabala. U miru i s pijetetom sađene su sadnice širom zemlje, a 88 stabala trebalo je da simbolizuje godine Tita u koga su se još, po zadatku, kunule naredne generacije.
https://aloonline.ba/poznati/zasto-tito-i-jovanka-nisu-imali-djecu/
Politička situacija se, međutim, komplikovala, budući da smo tada umjesto jednog predsjednika, harizmatičnog vođe, imali kolektivno predsjedništvo, u kome je trebalo "vježbati demokratiju" i zajednički donostiti odluke.
Sve to ubrzo je rezultiralo slomom sistema, pa su mnogi upravo trenutak Titove smrti označili kao početak kraja Jugoslavije. Onih 88 stabala odavno su razgranate i bogate krošnje, a njihov šum više nikoga ne podsjeća na druga Tita. Misli može da zapara samo ona čuvena izjava spikera, tako tanana i tako prodorna: "Umro je drug Tito".
BONUS VIDEO
