Nakon transplantacije ono je funkcionisalo devet dana, saopštili su istraživači.

Ovaj poduhvat je najnoviji napredak u tehnici zvanoj ksenotransplantacija, koja ima za cilj rješavanje krize nedostatka ljudskih organa: prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zadovoljava se samo do 10% globalnih potreba za takvim transplantacijama, piše Gardijan.

Međutim, stručnjaci su naglasili da je još dug put prije nego što će pluća svinja moći da se koriste kod pacijenata.

Dr Džastin Čen, hirurg za transplantaciju pluća na Institutu za transplantaciju NYU Langone, koji nije bio uključen u rad, opisao je studiju kao „uzbudljiv i obećavajući rad“, ali je rekao da se izvještaj odnosi na samo jednog pacijenta i da predstavlja „uspjeh sa rezervom“.

- Ova pluća nisu u stanju da samostalno održavaju pacijenta u životu - dodao je on.

Endru Fišer, profesor transplantacione medicine respiratornih organa na Univerzitetu u Njukaslu, složio se.

- Ovaj rad je veoma dobrodošao za unaprjeđenje našeg razumijevanja, ali on predstavlja samo postepen korak napred. Potrebno je još mnogo rada i nismo na pragu ere ksenotransplantacije svinjskih pluća - rekao je on.

Ksenotransplantacija je posljednjih godina postala veoma aktivna oblast istraživanja, a srce, bubrezi i jetra su među organima koji su presađivani sa svinja na ljude. Svinje su obično genetski modifikovane uklanjanjem određenih svinjskih gena i umjetanjem specifičnih ljudskih gena, kako bi se smanjilo odbacivanje organa od strane tijela primaoca.

Studije se često prvo sprovode na primaocima koji su moždano mrtvi, prije nego što se, eventualno, isprobaju na živim pacijentima.

Iako je bilo samo nekoliko živih primalaca, mnogi su preminuli u roku od nekoliko nedjelja ili mjeseci od takve operacije, mada ne nužno zbog komplikacija povezanih sa transplantacijom. Ipak, neki sa presađenim svinjskim bubrezima preživjeli su sa organima koji su i dalje funkcionisali nekoliko mjeseci nakon procedure. Ali stručnjaci kažu da je ksenotransplantacija pluća posebno zahtjevna.

- Svaki udah unosi spoljašnje okruženje u tijelo. Dakle, imunosistem u plućima je veoma osjetljiv i veoma aktivan, što znači da kada se bavite transplantacijom organa, gdje ne želite da imunski sistem bude previše aktivan, to predstavlja dodatne izazove - rekao je Fišer.

U članku objavljenom u Nature Medicine, istraživači u Kini izvjestili su kako su presadili lijevo plućno krilo svinje donora kineske rase Bama Xiang sa šest genetskih modifikacija 39-godišnjem muškom primaocu koji je moždano mrtav.

Tim je utvrdio da je plućno krilo ostalo održivo i funkcionalno tokom perioda od 216 sati i da nije izazvalo hiperakutno odbacivanje – brzu, burnu imunsku reakciju tijela primaoca. Takođe nije bilo znakova infekcije.

Međutim, 24 sata nakon transplantacije, plućno krilo je pokazalo znake nakupljanja tečnosti i oštećenja, vjerovatno u početku zbog upale povezane sa transplantacijom. I uprkos tome što je primalac dobijao jake imunosupresivne lijekove, presađeni organ je bio progresivno napadan antitelima, što je vremenom dovelo do značajnog oštećenja.

- Uticaj oštećenja je vjerovatno potcjenjen [jer] je ljudski primalac i dalje imao jedno svoje plućno krilo, koje bi kompenzovalo oštećeno svinjsko plućno krilo - rekao je Fišer.

Istraživači koji stoje iza ovog rada rekli su da pristup treba usavršiti.

Ideja ksenotransplantacija – presađivanja organa sa jedne vrste na drugu – nije nova. Naučnici su još u 17. vijeku počeli da za transfuzije krvi koriste životinje kao donore, a u 19. vijeku su počeli da izvode i presađivanje kože sa životinja, najčešće žaba. Od 1963. do 1964. dr Kit Riemcma presadio je bubrege šimpanzi u 13 pacijenata, od kojih je samo jedan pacijent živeo skoro devet mjeseci. Srce šimpanze presađeno je čovjeku 1964, ali je pacijent preminuo u roku od dva sata. Prva transplantacija srca, bubrega i pluća sa svinje, koja nije bila genetski modifikovana, na čoveka izvedena je još 1996, ali je pacijent preminuo brzo nakon operacija.

(Telegraf Nauka/The Guardian)