„Vi imate najveći spomenik ljubavi. I Vranje, poput italijanske Verone, ima priču o zabranjenoj ljubavi sa tragičnim epilogom“, rekao je jedan turista koji je sa porodicom, na povratku s ljetovanja u Grčkoj, posjetio Vranje.
Tom prilikom obišao je Beli most, jedan od najprepoznatljivijih simbola grada, koji se nalazi u gornjem dijelu Vranja, nedaleko od svetinje – crkve Svete Petke. Most se prostire iznad Vranjske rijeke.
Ovaj kulturno-istorijski spomenik svjedoči o tragičnom kraju zabranjene ljubavi baš na mjestu gdje je i podignut.
Preko Belog mosta vodi put do crkve, a brojni turisti, posebno oni koji poznaju legendu o neostvarenoj i nesrećnoj ljubavi, ovdje rado zastaju. Poznato je i ko je, kada i zašto podigao most ispod koga protiče rijeka.
Prema predanju, ljubav između Turkinje Ajše i Srbina Stojana završila se tragično upravo na mjestu gdje se danas nalazi most.
Na samom mostu postavljena je ploča na kojoj piše, na turskom i arapskom jeziku:
„Proklet neka je onaj koji rastavi što ljubav sastavi.“
Legenda kaže da je most podigla Ajšina majka, u znak sjećanja na nesrećnu ljubav svoje kćerke i srpskog pastira Stojana. Beli most podignut je 1844. godine i od tada predstavlja nezaobilaznu znamenitost za sve koji žele da upoznaju dušu i istoriju Vranja. Spomenik je proglašen kulturnim dobrom od posebnog značaja, a nalazi se i na grbu grada.
Predanje dalje kaže da su Selim-begu proročice, po rođenju kćerke Ajše, prorekle da će se zaljubiti u Srbina. Kako bi to spriječio, otac ju je držao zatvorenu, ali nije uspio da spriječi ljubav. Kada ih je zatekao zagrljene kraj rijeke, pokušao je da ubije Stojana, ali je slučajno usmrtio Ajšu koja je svojim tijelom zaštitila voljenog mladića. U očaju, Stojan je potom sebi oduzeo život nožem.
Tako je ljubavna tragedija postala vječna priča Vranja, a Beli most simbol vjernosti, tuge i nade u snagu ljubavi, piše Kurir.