Vremena i trendovi dolaze i prolaze, ali jedna stvar ostaje zauvijek, Nil Jang će biti tamo negdje i spremati novi album za sve nas. Uz više od 40 albuma, ne čudi da je ovo njegov 14. materijal sa „Ludim konjem“. Brojeve na stranu, još uvijek je najrjeđa stvar da partnerstvo traje više od pola vijeka, naročito u vrlo drhtavom svijetu rock'n'rolla.
[caption id="attachment_103792" align="alignnone" width="600"]
Foto: Pixnio[/caption]
Nakon toplo primljenog „Colorado“ albuma iz 2019. godine, Jang zajedno sa Nilsom Lofgrenom, Bilijem Talbotom i Ralfom Molinom, je odradio set od 10 pjesama ispunjenih vrtoglavim usponima i sa nekoliko padova.
Ako bi neko mogao maksimalno iskoristiti ove restrikcije i zaključavanja, to je Nil Jang. Proveo je posljednjih pet i više decenija koristeći vrijeme zastoja od raznih bendova i drugih projekata kako bi snimio nove pjesme koje kao da izlaze iz njega sa iznenađujućim kontinuitetom i često bivaju odložene godinama, dok ih on ne izvadi iz naftalina. Tokom kovid ere, objavio je šest izdanja.
[caption id="attachment_103795" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Za one koji uživaju u radu Janga i benda „Ludi konj“, gitare su predivno grube na relativno jednostavnim pjesmama „Canerican“ i „Human Race“. Prvi od njih bio bi prilično užasan da nije „Konjev“ prljavi zvuk gitare, koji briše sve nedaće i otklanja manjke. Druga pjesma je samo provučena kroz grubu gitaru i ništa drugo, ali briljantan gitarski zvuk, a postoji priličan nivo zvuka tzv. „vintage“ gitare.
Na drugim mjestima, raspoloženi, minorni ton pjesme „They Might Be Lost“ prilično dobro pristaje Nilu, dok su „Tumblin’ Thru The Years“ pod vođstvom klavira i posljednja pjesma „Don’t Forget Love“ ugodni. Muzički džugernaut od numere „Welcome Back“ je izvrstan, u komadu sa „Down by the River“ ili „Danger Bird“ je vrlo „pitak“ i ostavlja dobar ukus u ustima. Sa osam i po minuta, to je najduža stvar ovdje, a ujedno je i daleko najbolja traka, jedina zaista bitna ovdje.
Snimljen ovog ljeta u ambaru iz 19. vijeka, „Ludi konj“ je učinkovito uhvatio sirovu i organsku emociju prostora i „studija“, te to pretočio u odličan zvuk dok je albumu dao opušteni šarm. To je zvuk starih prijatelja koji rade ono što najviše vole. Kad djeluje, to je magija, ali u drugim slučajevima te pjesme ponekad šepaju u izvođenju, bez fokusa ili pogona.
„Song Of The Seasons“ stvar pravi je dijamant koji su mogli stvoriti samo Jang i ekipa. Harmonika i akustična gitara vode priču uz logorsku vatru o kraljicama i kraljevima i veličanstvenoj snazi vjetra. Cijela fabula po ko zna koji put ističe tu opojnu vještinu koju gospodin Jang ima za spajanje elemenata folka, kantrija i amerikane u nešto potpuno svoje.
Jednostavno se moram vratiti na pjesmu koja ostavlja najjači utisak! Obožavaoci će podivljati zbog sjajnog gruva u numeri „Welcome Back“. Uprkos tome što je duga osam i po minuta, pjesma se kreće bez napora, „Ludi konj“ održava sve, dok Jangova gitara prijeti da će eksplodirati kroz izmaglicu miomirisnih nota, svakog trenutka. Bez napora je provučen hladan ton i ispunjen opipljivim osjećajem napetosti.
[caption id="attachment_103796" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Sve u svemu, „Barn“ (eng. „Ambar“) je uspješan materijal. Svojim laganim šarmom i prirodnom atmosferom hvata Jangove stare ruke kako rade ono što najbolje znaju, a ipak uspijevaju na nekim mjestima da pronađu novo zlato. Ima hemije na pretek, a s vremena na vrijeme još uvijek dovoljno specijalnih momenata da se uzbude svi receptori u tijelu.
Ovo su organske pjesme koje se sviraju na preriji u suton, ili noćima u kojima se uživa oko kamp-vatre. Ovo su nove pjesme koje zvuče izlizano i voljeno, slično kao i sami „Ludi konji“ i Nil Jang. Da nije toliko iznenađujuće dobro na prvo slušanje, bilo bi gotovo iznenađujuće.
