U ispovijesti za Jutjub kanal Austlenderi otvoreno govori o poslu koji mnogi doživljavaju s poštovanjem, ali i sa intrigom.

„Kad sam počela da radim, imala sam 19 godina, a moji otac i majka rade isti posao. Isprva mi je djelovalo bezveze, ali vremenom se navikneš. Zapravo, zadovoljna sam što me je ovaj posao i život ovde ojačao i naučio da se uhvatim ukoštac sa ozbiljnijim životnim izazovima. Sad ne mogu da kažem da mi je loše.“

Sjeća se da joj je na početku bilo teško: „Miris me je toliko ometao da sam morala da legnem, kao u bolnici...“

Nije imala gdje da se vrati poslije razvoda roditelja, jer su otac i majka ostali razdvojeni – tata u Minhenu, a mama u Štutgartu. Ipak, Arijana priznaje da posao nije težak i da bi, da je željela, mogla tražiti bolje angažmane. Posljednjih pet godina, dok je bila u Njemačkoj, sazrela je i odlučila da se preseli u Crnu Goru.

U Crnoj Gori je iznajmila stan za oko 300 evra mjesečno i živjela toliko dok nije uštedjela oko 10.000 evra. Tada ju je pozvala direktorka doma u kojem je ranije radila i sklopile su dogovor.

Od tada Arijana radi u duplim smjenama – 8 dana kao njegovateljica u Njemačkoj, sa smještajem u hotelu, a zatim 20 dana provede u Crnoj Gori. Letom leti do Crne Gore i ističe da joj taj sistem odgovara.

„Radim tih osam dana, ali znam da me nagrađuje 20 dana odmora. Sezona mi je potpuno drugačija nego prije. Već četiri godine živim na ovaj sistem. Drago mi je što ne moram stalno raditi u CG – tamo uživam i volim ovaj ritam.“

Ističe da nema ogromne dnevnice, ali ne troši puno jer nema porodicu i djecu. „U Crnoj Gori je iznajmljivanje stana godinama jednostavnije i jeftinije nego turistički smještaj.“

Samoostvarenje joj je veoma važno: „Najbitnije mi je što sam sve sama zaradila i postigla. Lijepo je biti samostalan i imati sigurnost – tada možeš da mijenjaš sve u životu.“

Govoreći o izazovima posla, navodi hitne situacije u kojima mora pozvati Hitnu ili doktora, a da je sama uz pacijenta. Sa druge strane, najljepši trenuci su kad zna da je nekome uljepšala dan i da su pacijenti zahvalni.

Arijana se nada da će njena priča pomoći drugima da se osnaže, ostvare svoje snove i žive bez žaljenja.

(Stil Kurir)