Ipak, ona je čekala…

Prvi muškarac sa kojim se poljubila

Mnogo godina kasnije, u jednom intervjuu za NIN, Desanka je govorila o tome kako je upoznala svog supruga, čovjeka sa kojim je provela život i koji je bio njena prva i najveća ljubav. Bilo je to ‘20-ih godina 20. vijeka…

– Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pjesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Vjerovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela djevojka. Kasnije smo se zbližili – pričala je slavna pjesnikinja.

Lijepi, skromni ruski emigrant Sergej Slastikov koji se bavio glumom i prevođenjem i povremeno pisao pjesme bio je čovjek kog je Desanka čekala. Kažu da je on odmah htio da oženi pjesnikinju, ali da ga je ona u prvi mah odbila. Jer, kao nastarija u porodici, imala je obavezu da vodi računa o braći i sestrama.

Sergej je to razumio.

– Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon vjenčali i zasnovali svoj dom – pričala je kasnije Desanka.

A onda je došao i taj dan.

Čudo kojem se nadala

Desanka i Sergej vjenčali su se u avgustu 1933. Njoj je bilo 35 godina i iako su po svemu djelovali kao skladan i divan par, bilo je i onih koji su bili iznenađeni izborom pjesnikinje - zar tako obrazovana i pametna nije mogla da nađe bolju priliku od “sirotog ruskog emigranta”?

Desanka je odgovorila u dvije rečenice.

– Ja sam se udala za čovjeka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam željela – odgovarala je Desanka.

Umjela je da kaže i da je Sergej bio “čudo kojem se nadala i ljubav o kojoj je dugo sanjala i pisala”. Jednom kada su se sreli, njena duša ga je prepoznala.

Skromni muž u sjenci slavne supruge

O Sergeju se danas ne zna mnogo. Čovjek koji je čitav život proveo u sjenci slavne supruge bio je zadovoljan time da joj bude podrška i stijena na koju uvijek može da se osloni. Poznato je da je odbio posao u pozorištu u Skoplju jer Desanka nije mogla da se preseli, a nisu željeli da se razdvoje.

Umesto toga, zaposlio se u izdavačkoj kući “Prosveta” kao prevodilac ruskog jezika. Tokom karijere preveo je četrnaest knjiga, a pomalo je i pisao, uglavnom poeziju za djecu. Tada se potpisivao kao Sergej Slastikov Kalužanin.

Par nije imao djece, ali to im to nije smetalo. U stanu u današnjoj Ulici Kralja Milana u Beogradu stvorili su svoj mali raj koji spoljašnji svijet nije mogao da poremeti.

Sergej Slastikov preminuo je 1976. godine. Voljena supruga ga je nadživjela za skoro dvije decenije. Nikada se nije ponovo udavala i do kraja života je o njemu govorila sa ljubavlju i poštovanjem. Kada je došlo vrijeme da krene za njim, nije se osvrnula.

Desanka Maksimović umrla je 1993. Danas počiva zajedno sa suprugom u njenoj voljenoj Brankovini. Grob vječno zaljubljenih krasi maketa ruske crkve - vječno podsjetnik na jednu veliku ljubavnu priču i bajku koju su oboje za života ispisali, prenosi Istorijski zabavnik.