Ovogodišnjem laureatu Darku Tuševljakoviću nagradu za roman "Karota" ("Laguna") uručio je prošlogodišnji laureat Marinko Arsić Ivkov.

Odluku o laureatu NIN-ove nagrade donio je žiri u sastavu Aleksandar Jerkov (predsjednik), Adrijana Marčetić, Jelena Mladenović, Vladimir Gvozden i Mladen Vesković.

Ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade Darko Tuševljaković, kako piše istoimeni nedjeljnik, izjavio je da je priznanje za roman "Karota", razvejalo njegove sumnje i dalo knjizi priliku da "ostavi dugačku senku", ocjenjujući da je riječ o njegovom najličnijem romanu do sada, nastalom iz unutrašnjeg mraka devedesetih i dugotrajnog procesa traženja ravnoteže između ličnog i univerzalnog.

Govoreći na dodjeli nagrade, Tuševljaković je istakao da je već samo uvrštavanje među dobitnike NIN-ove nagrade najveće moguće priznanje za jednog pisca, imajući u vidu autore koji su tokom decenija obilježili savremenu književnost.

"Izuzetno je zadovoljstvo naći se na spisku imena dobitnika NIN-ove nagrade, na listi koja sadrži autore koji su u velikoj meri formirali savremenu domaću književnost. Većeg priznanja od toga nema", rekao je laureat.

Tuševljaković je podsjetio da je pisanje romana po definiciji neizvjestan posao - proces u kojem autor ne zna ni kuda će ga tekst odvesti, ni kako će ga čitaoci razumjeti.

Ipak, dodao je, jedino čega se pisac istinski pribojava jeste mlaka reakcija.

"Dok pišete roman, ne znate kuda će vas odvesti, a kada ga završite, ne znate kako će ga publika čitati. Ali svakako ne želite mlaku reakciju, već da ostavite trag", naglasio je.

Govoreći o nastanku "Karote", autor je priznao da je često sumnjao u domet priče, koja mu se u pojedinim trenucima činila previše ličnom, lokalnom ili, s druge strane, suviše opštom i podrazumjevajućom.

"Pisanje znači večito tražiti ravnotežu, hodati po tankoj liniji između hermetičnosti i lake razumljivosti. To balansiranje je, u slučaju Karote, umelo da me iscrpi“, rekao je Tuševljaković, dodajući da pisac u tom procesu istovremeno pokušava da ostane svoj i postane svačiji.

Prema njegovim riječima, odluka žirija imala je snažan simbolički efekat, jer je potvrdila da lično, ogoljeno pisanje može pronaći put do čitalaca.

"Ovaj žiri je svojom odlukom razvejao moje sumnje i obasjao Karotu svetlom koje romanu daje priliku da ostavi dugačku senku“, rekao je laureat, ocjenjujući da priznanje potvrđuje tezu da ono što pisac "ne štedeći se" izvuče iz svoje najveće dubine zaslužuje posebnu pažnju.

Tuševljaković se zahvalio i samoj NIN-ovoj nagradi, podsjetivši na kanon koji je ona tokom decenija uspostavila.

"Hvala NIN-ovoj nagradi na romanima koje je postavila u prvi plan - na 'Dervišu i smrti', 'Bronzanoj straži', 'Upotrebi čoveka', 'Hazarskom rečniku', 'Zebnji', 'Komentarima', 'Mamcu', 'Deci' i mnogim drugim - jer su to dela na koja se, prosto rečeno, ložimo", rekao je.

Tuševljaković je istakao da strast nije sporedni, već ključni dio književnosti - bez nje, kako je rekao, knjige ostaju "kutije pune reči".

U tom kontekstu ispričao je i ličnu epizodu iz mladosti, kada je, vođen čistim divljenjem, pisao jednoj slavnoj američkoj spisateljici, koja mu je, u odgovoru, poručila da je važno da se čuju glasovi "onih koji dolaze iz tame".

"Iz tame devedesetih sam davno izašao, ali je neki deo nje ipak ostao u meni. Od tog dela, iz tog mraka, sa početka osvetljenog tunela, nastao je roman 'Karota'", zaključio je ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade.