Odgovor na to pitanje krije se u imenu Vere Cvetinović – novosadske novinarke, televizijske voditeljke i muzičke umetnice, žene čiji je glas oduševljavao jugoslovenskog maršala gotovo dve decenije. Kao ćerka poznatog tamburaša Mirka Cvetka, Vera je odrasla u svijetu muzike i umjetnosti, ali sudbina joj je namijenila neobičan put – onaj koji će je povezati sa jednim od najmoćnijih ljudi tog vremena.
Vera Cvetinović je rođena u Novom Sadu, u porodici u kojoj se muzika oduvek poštovala. Njen otac Mirko Cvetko bio je tamburaš iz Kutjeva, poznat po svom umijeću i ljubavi prema narodnim melodijama. Od njega je Vera naslijedila ne samo talenat već i strast prema muzici.
Dok je studirala književnost u Novom Sadu, Vera je počela da pjeva amaterski u KUD-u Svetozar Marković. Njene kolege odmah su primijetile raskošan glas koji je odskakao od prosjeka, pa nije prošlo mnogo prije nego što je 1971. godine proglašena prvim glasom Vojvodine. Ubrzo je postala solistkinja Radio Novog Sada, gdje je svoj glas posvetila pjesmama koje su tada osvajale jugoslovensku publiku.
– „Tih godina sam pjevala pjesme Ivice Šerfezija, Đorđa Marjanovića i Tereze Kesovije. A na turneji po Južnoj Americi naučila sam i tatine zagorske i mamine srpske pjesme“, prisjetila se jednom Vera.
Prvi susret sa Titom – haljina od zavjesa i pjesma koja je osvojila predsjednika
Sudbinski trenutak dogodio se 1974. godine kada je Izvršno vijeće Vojvodine organizovalo prijem za Josipa Broza Tita u Mošinoj vili na Fruškoj gori. Među pozvanima da uveličaju događaj našla se i mlada pjevačica iz Novog Sada.
– „U to vrijeme su se nosile mini suknje, ali ja sam obukla dugu bakinu haljinu sašivenu od starih zavjesa. Nisam ni slutila da će baš ona privući Titovu pažnju“, pričala je Vera.
Tito je bio oduševljen njenom pojavom i upitao je odakle potiče baršunasti somot od kojeg je haljina napravljena. Kada je čuo da su zavjese donijete iz Zagorja, raznježio se i nasmijao, rekavši da ga podsjeća na detinjstvo. Te večeri Vera je Titu otpjevala dvije pesme koje će postati njen zaštitni znak – „Tiho noći, moje zlato spava“ i zagorsku „Fala“. Od tada pa do kraja njegovog života, te dve numere bile su obavezni deo njenog repertoara kada bi nastupala pred predsjednikom.
Iako je pjevanje donelo Veri veliku popularnost, muziku je uvijek doživljavala kao hobi. Nakon što je diplomirala novinarstvo, zaposlila se na Radio Novom Sadu kao muzička urednica i voditeljka, a kasnije je postala i televizijsko lice. Tokom dana vodila je emisije i razgovarala sa umetnicima, a uveče je pjevala u poznatom novosadskom hotelu Park, gde je često okupljala publiku iz čitave zemlje.
Publika ju je obožavala zbog topline i neposrednosti, a poklone nije dobijala u novcu, već u knjigama, vinima i sokovima. Uprkos skromnosti, njeno ime se sve češće povezivalo s krugom oko Tita, koji je, kako se kasnije saznalo, pomno pratio njen rad.
– „Čujem da ste diplomirali? I da ste imali saobraćajni udes? Kako ste sada?“ – pitao ju je Tito tokom jednog druženja u Karađorđevu, pokazujući da o njoj zna mnogo više nego što je mogla da pretpostavi.
Titova “najljepša žena” i nezaboravne anegdote
Na jednom od lovova u bosanskom lovištu, poslije modne revije Aleksandra Joksimovića, Tito je navodno rekao: „Meni je Vera najljepša, jer je njena haljina najelegantnija.“ Iako je mislila da se Broz šali, te riječi su joj ostale u sjećanju.
– „Joksimović je prikazao mini haljine i kratke suknje, a ja sam bila zakopčana do grla. Mora da se šalio“, govorila je Vera kroz smijeh.
Često se događalo da Titovo obezbjeđenje pošalje vozača i mercedes da je doveze na nastup – ponekad u tajnosti, ponekad javno. Posebno se pamti novogodišnja noć 1976. godine, kada su Tito i Jovanka Novu godinu dočekivali u Novom Sadu, zajedno sa više od 600 gostiju i desetinama izvođača. U toj gužvi Vera je uspela da mu priđe i otpeva omiljene pjesme, a ubrzo zatim je obezbeđenje diskretno izvelo iz sale da bi nastupili drugi umjetnici.
Pjesma do posljednjeg susreta
Bez obzira na to što je muziku uvijek stavljala u drugi plan, Vera je Titu pjevala sve do njegovih posljednjih dana. Pred smrt, prema njenim rečima, tražio je da sjedi pored njega i da mu pjeva.
– „Posljednji put sam ga videla u Karađorđevu, na dočeku Nove 1980. godine. Bio je vidno bolestan, ali je insistirao da mu otpjevam ‘Tiho noći, moje zlato spava’. Dok sam pjevala, njegove pudlice su skakutale po meni, a on se samo smejao. Tada sam znala da se opraštamo“, rekla je kasnije Vera Cvetinović.
Nasljeđe žene koja je spajala umjetnost i dostojanstvo
Vera Cvetinović ostala je upamćena kao žena koja je uspjela da spoji tri svijeta – novinarstvo, televiziju i muziku. Njen glas, prepoznatljiv po toplini i emociji, pratio je generacije slušalaca, ali i obilježio jedno istorijsko razdoblje Jugoslavije.
Za Tita je bila više od pjevačice – bila je simbol skromne umetnosti i ženske elegancije. Iako nikada nije koristila svoju bliskost s njim za ličnu promociju, ta veza postala je dio jugoslovenske legende o vremenu kada su pjesma i harizma mogli da spoje običnu djevojku iz Novog Sada i predsjednika jedne velike zemlje.