Ova impozantna kompozicija bila je pokretna rezidencija jugoslovenskog predsjednika, dizajnirana da odražava eleganciju, državnički prestiž i tehničku savršenost tog doba.

Luksuz koji je vozio šinama

Plavi voz prepoznatljiv je po svojoj tamno plavoj boji, po kojoj je i dobio ime. Izvana je izgledao impresivno i dostojanstveno – poput kraljevske kompozicije. Unutra je, međutim, krio pravi mali svijet raskoši: saloni od orahovog i mahagonijevog drveta, kristalne čaše, teški somotski zastori, namještaj izrađen po mjeri i ručno tkanje na zidovima.

Unutar vagona nalazile su se:

• 
  

  predsjednički apartman,

  
  


• 
  

  salon za prijem gostiju,

  
  


• 
  

  radna soba,

  
  


• 
  

  trpezarija s dugim stolom,

  
  


• 
  

  te vagoni za osoblje i obezbjeđenje.

  
  

Tu su bile i kuhinje, hladnjaci, pa čak i kola za prevoz automobila. Svaki detalj bio je pomno planiran – od osvjetljenja do porculanskih servisa koji su korišćeni tokom svečanih putovanja.

Srce pokretne Jugoslavije

Ova kompozicija korišćena je za državne posjete, prijeme stranih delegacija i TItova putovanja kroz zemlju i inostranstvo. Tokom vožnje su se održavali sastanci, ručkovi i neformalne diskusije s liderima iz cijelog svijeta – od Indire Gandi do Gamel Abdela Nasera.

Plavi voz bio je više od prevoznog sredstva: on je bio putujuća ambasada Jugoslavije. Svaka stanica na kojoj bi se zaustavio postajala je pozornica, a narod bi se okupljao da pozdravi predsjednika koji je stizao u „vozu kakvog nema nigdje na svijetu“.

Tehnika i snaga

Iako je poznat po luksuzu, Plavi voz je bio i tehnički impresivan.

• 
  

  Maksimalna brzina iznosila je oko 120 do 140 kilometara na sat, što je za to doba bilo izuzetno brzo.

  
  


• 
  

  Imao je posebne energetske vagone koji su proizvodili struju i grijanje, pa je voz mogao funkcionisati potpuno samostalno danima.

  
  


• 
  

  U početku su ga vukle parne lokomotive mađarske proizvodnje, a kasnije su ih zamijenile moderne dizelske lokomotive.

  
  

Simbol vremena koji traje

Nakon Titove smrti, Plavi voz je prestao da vozi državničke rute, ali je sačuvan kao muzejski eksponat. Danas se može posjetiti i razgledati u Beogradu, gdje se nalazi u sklopu željezničkog muzeja. Unutrašnjost je gotovo netaknuta – vrijeme je stalo u trenutku kada su se vrata posljednji put zatvorila za predsjednikom.

Za mnoge, ovaj voz je simbol jedne epohe, podsjetnik na državu koja više ne postoji, ali i fascinantan primjer kako su luksuz, dizajn i politika putovali istim šinama.