Stijene unutar pećina i isušenih korita rijeka u omanskoj oblasti Dhofar nose natpise stare gotovo 2400 godina, ispisane tajanstvenim pismom koje vijuga po površini. Više od jednog vijeka, ti natpisi - poznati kao dhofarsko pismo - izazivali su nedoumice jer niko nije uspio da ih dešifruje. Sada, u studiji koja će biti objavljena u časopisu Jaarbericht Ex Oriente Lux, jedan lingvista tvrdi da je dešifrovao glavnu podvrstu dhofarskog pisma i pronašao dokaze da njegovo pismo nije nastalo u južnoj Arabiji.

Dugotrajna zagonetka dhofarskog pisma dovela je do brojnih teorija tokom decenija, uključujući i maštovitu ideju da su "to natpisi naroda ‘Ād, izgubljenog arapskog plemena pomenutog u Kuranu", kaže autor studije Ahmad Al-Džalad, lingvista sa Državnog univerziteta u Ohaju. Nova studija, kako kaže Giuliano Kastanja, lingvista sa Univerziteta Normal u Pekingu, koji nije učestvovao u radu, predstavlja "prvu zaista pouzdanu analizu ove teme i ima potencijal da ispiše potpuno novo poglavlje istorije Arabije".

Proučavanje dhofarskog pisma počinje 1900. godine, kada su ga dvojica britanskih arheologa pomenula u knjizi o južnom Arapskom poluostrvu. Tri decenije kasnije, Bertram Tomas, prvi zapadnjak koji je prešao Praznu četvrt - ogromnu pustinju koja pokriva veći dio južne Arabije - opisao je kamene spomenike u Dhofaru ispisane ovim pismom. Van brda Dhofara, istraživači su pronašli primjere dhofarskog pisma i u susjednoj jemenskoj oblasti al-Mahra, kao i urezane na stijenama ostrva Sokotra.

Natpisi su potom uglavnom pali u zaborav sve do ranih 1990-ih, kada je omanski epigraf Ali Mahaš al-Šahri udružio snage sa britanskom epigrafkinjom Džeraldin King kako bi detaljno dokumentovali oslikane natpise u pećinama Dhofara. Iako nisu uspjeli da dešifruju pismo, utvrdili su da postoje dvije različite podvrste, koje su nazvali Pismo 1 i Pismo 2. Nova studija donosi Al-Džaladovu dešifrovku dhofarskog Pisama 1, češće varijante.

Dok je proučavao fotografije natpisa koje su napravili al-Šahri i King, Al-Džalad je primjetio da jedan zapis iz pećine u Dhofaru sadrži samo 26 simbola, koji se ni jednom ne ponavljaju. Posumnjao je da nije riječ o dugoj rečenici, već o abecedaru - nizu slova sličnom našem ABC. Drugi natpis sa istim simbolima u istom redosljedu učvrstio je njegovu teoriju. Isti niz se pojavljuje, u obliku zmije, i u trećem natpisu iz Duqma, Omana, objavljenom u martu u omanskom arheološkom časopisu Athar.

Kako bi dešifrovao dhofarsku azbuku, Al-Džalad je proučavao srodna pisma drevnog Jemena i severne Arabije, čije abecede počinju nizom h-l-ḥ-m, i stoga se nazivaju halḥam. Pretpostavio je da su i dhofarska slova u istom redosljedu. Uparivanjem dhofarskih znakova sa njihovim halḥam ekvivalentima, Al-Džalad je mogao da im dodijeli zvuke i tako stekne mogućnost da izgovori - i počne da dešifruje - riječi davno zaboravljenog jezika. Te riječi pružaju tragove o ljudima koji su koristili dhofarsko pismo. Za početak, jezik nije bio arapski, već drevni srodnik predislamskih jezika Omana, koji se i danas govore. Detaljnom analizom oblika znakova, Al-Džalad je takođe zaključio da su najvjerovatnije potekli iz pisma poznatog kao Tamudik B. To pismo se široko koristilo na sjevernoj strani Arapskog poluostrva, u današnjoj saudijskoj provinciji Nedžd, što ukazuje da su oblici slova nekako stigli na jug, u današnji Oman i Jemen.

Mik Džonald, epigrafista sa Oksfordskog univerziteta koji nije bio uključen u studiju, naziva Al-Džaladov rad „velikim probojem“ u proučavanju dosad nepoznatog južnoarapskog jezika. Dodaje da su znaci pisma "bliži onima iz drevnih severnoarapskih pisama nego poznatim drevnim južnoarapskim", što pruža "potencijalno izuzetno važan" trag o tome kako su se jezici i pisma nekada širila po regionu.

Već sada, dešifrovanje dhofarskog Pisama 1 pomaže da se rasvijetle regionalna arheološka nalazišta, poput Sumhurama, drevnog lučkog grada u južnom Omanu koji je bio aktivan od 3. veka pre n.e. do 5. vijeka n.e. Arheolozi su znali da ime Sumhuram znači "Sumhu je uzvišen" na drevnom južnoarapskom, ali nisu bili sigurni ko ili šta je bio Sumhu. Jedan od prevedenih dhofarskih natpisa glasi: "Neka ruka Sumhua bude nad njim", što, prema Al-Džaladu, dokazuje da je Sumhu bio božanstvo po kojem je grad dobio ime.

A zašto bi neko ispisivao abecedar na zidovima pećina Dhofara? "Moguće je da su ovi natpisi služili kao vježbe za učenje", kaže Al-Džalad, ili da su slova imala zaštitnu funkciju. U dva natpisa, dhofarska slova su podjeljena u identične grupe više slova, što, prema njegovom mišljenju, može ukazivati na postojanje drevne "pjesme abecede". Bilo da su ti natpisi služili za podučavanje u svoje vrijeme ili ne, jedno je sigurno: danas imamo mnogo da naučimo iz njih.

(Telegraf.rs)