Rekao je da je knjiga dugo u njemu „kuvala“ i da ga je propaganda onih drugih natjerala da progovori i o srpskim žrtvama i patnji djece, koju je i sam osjetio na svojim nejakim plećima.

„Naslov sam izveo iz reportaže jedne američke novinarke, koja nas je pratila mjesec dana tokom rata. Zbližila se sa nama i pravila priče o nama. Kad je otišla nakon dva mjeseca stiglo je pismo da ni jedna medijska kuća u Americi nije prihvatila njene reportaže, priče o nama, i na kraju je napisala „Djeca koju ne voli svijet“, rekao je Vegara.

Knjiga obuhvata četiri ratne godine u Sarajevu, od ubistva srpskog svata do kraja rata. Posljednja priča je posvećena Vegarinom dolasku u Bratunac, u štalu koja je njemu i njegovoj porodici bila luka spasa.

Autor knjige rekao je da je u vremenu svog odrastanja od dvanaeste do petnaeste godine , živjeći pedeset metara od prve linije, dao svoj doprinos borbi za opstanak jednog naroda.

Bojan Vegara danas živi u Bratuncu, a svoju hit-knjigu promovisao je u Istočnoj Ilidži, u Palama, Banjoj Luci, Podgorici, Žabljaku, Mojkovcu, Tivtu, Herceg Novom, Grblju...

Vegara je obećao nove naslove, takođe na temu sarajevskog egzodusa srpskog naroda. Napominje da su i kritičari, a i čitaoci, zadovoljni onim što se nalazi između korica knjige „Djeca koju nije volio svijet“.