Papa Franjo umro je danas, saopštio je Vatikan.

Papa je bio od 14. februara u rimskoj bolnici Đemeli, gde su analize pokazale da je on u kritičnom stanju i da mu otkazuju bubrezi. Ljekari su rekli da je papa bio posebno podložan plućnim infekcijama jer je kao mladić obolio od pleuritisa i jedan dio plućnog krila mu je tada hirurški odstranjen, prenosi Blic.

Nova era liderstva u Crkvi


Franja I uveo je novu eru liderstva u Rimokatoličkoj crkvi nakon što je izabran za papu 2013. Kao prvi papa iz Zapadne hemisfere, prvi iz Južne Amerike, prvi iz redova Isusovaca i prvi koji je uzeo ime Franja, donio je mnoge reforme u Crkvi a pratila ga je reputacija skromnosti.

Sam je objasnio da je svoje papsko ime odabrao u čast Svetog Franje Asiškog.

Među njegovim značajnim postignućima su napori na očuvanju životne sredine i promovisanja jedinstva između katolika, nekatolika i nehrišćana, kao i njegova istorijska izvinjenja žrtvama zlostavljanja od strane sveštenika.

Rođen u Argentini kao Horhe Mario Bergoljo, papa Franja je bio poznat po stavovima koji konzervativcima nisu uvijek po volji. Bio je među onima od kojih se očekivalo da bi mogao da transformiše Crkvu i predvodi vernike u senci promena savremenog doba. Njegova priča je počela bez ikakvih znakova da će život provesti u mantiji, a kamoli da će stići doći do Vatikana.

Rani život


Papa Franja rođen je 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, kao najstarije od petoro djece u porodici italijanskih migranata, koji su Italiju napustili 1929. za vreme Benita Musolinija.

Papa je u mladosti radio kao izbacivač i čistač. Diplomirao je u oblasti hemijske tehnologije, nakon čega je radio u jednoj laboratoriji, i to sa čuvenom paragvajskom biohemičarkom i političkom aktivistkinjom Ester Baljestrino.

U 21. godini je oboleo od pneumonije i otkrivene su mu tri ciste, zbog čega mu je uklonjen dio pluća. Uprkos tome, bio je dobar plivač. Takođe je govorio španski i italijanski jezik, a služio se njemačkim. Od mladosti je bio ljubitelj tanga, opera, grčke klasike, Dostojevskog, Šekspira, kuvanja i fudbala. Bio je počasni član argentinskog kluba San Lorenco. Klupsku članarinu je plaćao redovno, kako je 2013. otkrio potpredsjednik kluba Marčelo Tineli. Ipak, odlučio se za sveštenički poziv i upisao je Bogosloviju.

Franja je svoj pravi poziv pronašao igrom slučaja, kad je jednog prazničnog dana prolazio pored crkve i odlučio da se ispovedi. Tamo ga je jedan sveštenik nadahnuo da pristupi Crkvi. Kasnije je priznao da se kao mlad bogoslov zaljubio u jednu djevojku, zbog čega je posumnjao da li će nastaviti svoj put.

U novicijat Družbe Isusove stupio je u martu 1958. U Čileu je studirao humanističke studije i zvanično postao jezuita 1960. kad je položio zavet siromaštva, čednosti i poslušnosti. Po povratku u Argentinu 1963. završio je filozofiju i teologiju u San Miguelu, a sljedeće dvije godine predavao je književnost i psihologiju u Santa Feu i Buenos Airesu.

Zaredio se 13. decembra 1969, da bi u aprilu 1973. položio svoje doživotne zavijete, navodi N1info.ba.

Optužbe za umiješanost u otmicu sveštenika


Papa je svojevremeno u javnosti bio optuživan za umešanost u otmicu dvojice sveštenika, koje je raščinio neposredno pre njihovog nestanka, piše “Glosi”. Ispostavilo se da su krivci za otmicu bili pripadnici argentinske mornarice u danima diktature u maju 1976, a pojedini sveštenici su tvrdili da je Franja sarađivao sa huntom. On sam nije pričao o svojoj ulozi u vreme diktature, sve do 2010. kad je rekao da je krio i štitio “nekoliko” žrtava progona.

U javnosti se rijetko pojavljivao, a kad je to činio često je kritikovao argentinske vlasti.