Gubitak djeteta je nešto najgore što neko može da doživi. Neke se boli nikada ne prebole, već samo naučite kako da živite sa njima. Jedan od njih je Igor Jurić, otac koji je morao da se pomiri sa gubitkom svog djeteta, kćerke Tijane koja je svirepo ubijena nakon 12 dana nestanka. Svoju borbu i bol je uspeo da pretoči u bitku da se nekoj drugoj deci ne desi nešto slično. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti u Srbiji je uveden Alber Alert, sistem uzbinjivanja prilikom nestanka djeteta.
Kako se nakon 10 godina i dalje bori sa tragedijom koja ga je zadesila? Da li je i kako psihičko to prebrodio? Kako je rekao gostujuću u RTS "Ordinaciji" i dalje kada se sjeti kćerke, osjeća grižu savjesti.
"To mi je prva pomisao na nju jer mnogo se kajem zato što sam manje vremena nego što sam trebao, provodio sa njom. I zapravo to jeste moja poruka danas kada idem po Srbiji i razgovaram sa roditelja i djecom. Ja sam poslije Tijanine smrti shvatio pravu smisao života. Sve do tada bilo je potpuno pogrešnu, ja nisam vrjednovao prave stvari, išao sam više za materijalnim misleći da želim njoj da obezjbedim bolje", započeo je Igor Jurić za RTS.
Otkrio je da je nakon smrti svog djeteta upao u depresiju, nije znao i nije mogao da pronađe smisao svog života. Ta tri mjeseca su mu bila najteža.
"Bio sam u kući sam sa sobom i onda sam želio da ne bude tužan zbog onog što sam imao, već srećan što sam imao divne uspomene sa Tijanom. Danas sam srećan što sam Tijanin otac", istakao je Igor i otkrio kako je ponovo pronašao smisao života."Jednog dana rekao sam sebi: 'Dobro, izgubio sam, ovo je ogromna tragedija za sve nas, ali ja sam Tijanin otac. Kako bi ona mene danas doživljavala? I krenuo sam. Pokušao sam da živim i radim u inostrasnstvu neko vrijeme, misleći da ću moći, ali to nije imalo smisla. Prvo, bilo mi je važno da dođem na groblje, zapalim svijeću, isplačem se. A drugo, tražio sam smisao i našao sam u tome da neke stvari koje su prethodile i uzrokovale Tijaninu smrt, da promijenim", nastavio je Igor i otkrio da mu je najteži trenutak, ujedno i najbolniji bio taj kada nije znao gdje mu se dijete nalazi 12 dana, možda čak gori i od samog saznanja Tijanine smrti.
Takođe, morao je i "oči u oči" da se pogleda sa ubicom njegovog djeteta. Taj susret u sudnici u njemu je probudio ringišpil emocija.
"Naravno da si bijesan, ali s druge strane, nek mu Bog oprosti, ali poslije mi ga je bilo žao. Ne znam kako to da opišem. Kad vidite kako ulazi u sudnicu, nekako, čovjek koji nije dostojan života jedne djevojčice. Kako je mogao da joj oduzme život?“, nastavio je Igor, podsjećajući da je kasnije prisustvoao brojnim suđenjima ubica koji su oduzeli život djeci. Iz svega toga je shvatio da je svima njima zajedničko jedno - nisu se kajali. Razlog u tome leži što su u djetinjstvu često bili zlostavljani kako psihički, tako i fizički.
BONUS VIDEO:
