Pilot-projekat u Mataru, finansiran sredstvima Evropske unije, okuplja stado od oko 300 crnih, smeđih i šarenih koza.

One svakodnevno prelaze pješačke staze, autoputeve i planinske prevoje, uklanjajući suvu vegetaciju i trnovito žbunje koje bi, u najtoplijim mjesecima, moglo da postane gorivo za požar.

Lokalni poljoprivrednici ovaj projekat ocjenjuju kao “uspješno i trajno rješenje”.

Katalonija se, kao i čitav mediteranski pojas, suočava sa sve češćim i razornijim požarima, podstaknutim sušama i klimatskim promjenama. Uprkos najjačoj suši u posljednjih sto godina, broj požara u ovom dijelu Španije opao je, dijelom i zahvaljujući “vatrogasnim stadima” poput ovog.

Koze, poznate po svojoj proždrljivosti, jedu gotovo sve – od borovog podmlatka, preko trnovitih grmova, do bodljikavog kaktusa i čička. Njihova ispaša stvara prirodne protivpožarne pojaseve koje mašine ili hemijska sredstva ne mogu efikasno i ekološki da zamijene.

Frančesk Teixido i Pedro Alba, obojica u kasnim tridesetim, nekada sportski instruktor i muzičar, danas su nomadski pastiri. Teixido je prije 14 godina započeo s tek sedam koza na obroncima Badalone, a pandemija je podstakla Albu da mu se pridruži. Njihov rad, iako finansijski skroman, pokreće ideja o sporijem, održivom životu i upravljanju zemljom.

Uz zaštitu od požara, ovakva ispaša daje i vrhunsko mlijeko, bogatije mastima, proteinima i aromama zahvaljujući raznovrsnoj ishrani stada, što unapređuje kvalitet sira i doprinosi lokalnoj ekonomiji.

Primjena u Srbiji



  • Srbija ima brojne regije gdje bi ovakav model bio izuzetno koristan, posebno u područjima koja svake godine trpe štetu od šumskih i poljskih požara:

  • Homoljske planine, Stara planina, Suva planina – predjeli sa suvim pašnjacima, degradiranim šumskim pojasima i zapaljivom travom i šibljem.

  • Deliblatska peščara – prirodno podložna požarima zbog suve vegetacije i vjetrova.

  • Južni Banat i Srem – vjetroviti stepski predjeli gdje bi kombinacija ovaca i koza mogla spriječiti brzo širenje vatre.


Model za implementaciju:



  • Formiranje “vatrogasnih stada” – udruživanje lokalnih stočara i opština radi formiranja mobilnih stada za čišćenje kritičnih zona.

  • EU i domaće subvencije – korišćenje IPARD fondova i nacionalnih programa ruralnog razvoja za finansiranje pastira i opreme.

  • Integracija sa turizmom – povezivanje ispaše sa ruralnim turizmom (“Planinska ispaša – čuvari prirode”).

  • Obuka pastira – kursevi koji spajaju tradicionalno stočarstvo sa savremenim ekološkim ciljevima prevencije požara.