Bio je ponedjeljak, 5. mart 1991. godine, kada je prijavljen nestanak dva dječaka u Virdžinija Biču. Devetogodišnji Danijel Gajer i sedmogodišnji Kristofer „Skot“ Viver bili su prijatelji i komšije koji su živjeli u „Vadsvort Houms“, stambenom kompleksu Američke mornaričke amfibijske baze. Tog popodneva su izašli na biciklima i posljednji put su viđeni u prodavnici oko 17:30.

Te večeri, dječaci se nisu vratili kući. Njihovi roditelji su prvo krenuli u potragu peške, provjeravajući sva mjesta gdje bi se dječaci obično igrali. Međutim, nije bilo ni traga od Danijela niti Skota. U blizini je bila šuma i jezero, ali su dječacima roditelji rekli da ne idu tamo. Skotova baka je prokomentarisala: „Molim se Bogu da nisu otišli tamo gdje su otišli prošle nedjelje, na jezero...“

Dvije porodice su krenule u šumu i jezero naoružane baterijskim lampama, ali su se, ometani mrakom, vratili kući. Oko 19:40 časova pozvana je policija i prijavljen je nestanak dječaka. Zajednica se ujedinila da pomogne u potrazi, a pridružili su im se i vojno osoblje i Američki Crveni krst.

Manje od 24 sata kasnije, tragači su usmjerili pažnju na šumu u blizini jezera Birdnek. U blizini jezera, volonteri su pronašli bicikl jednog od dječaka. Jedan točak na biciklu je bio savijen. Policijski ronioci su dovedeni na lice mjesta da skeniraju jezero, a drugi bicikl je pronađen u vodi. Potraga je nastavljena, a desetine volontera su pretraživali šumu u potrazi za dječacima.

Džejms Mekinzi, jedan od volontera, pretraživao je šumu kada je ugledao gomilu lišća i otpada. Mogao je da vidi ruku kako viri ispod.

„Popeo sam se na balvan da bih se držao podalje od močvarnog područja“, rekao je. „Okrenuo sam se da sačekam ženu i slučajno sam pogledao dole i vidio ruku.“

Sklonio je lišće i otpad i u užasu se trgnuo kada je vidio tijela Danijela i Skota. Ležali su jedan pored drugog, a na vratovima dječaka su bile velike zjapeće rane. Vrat im je bio presječen takvom silom da je Skot ostao skoro obezglavljen. Obdukcija je potvrdila da nijedan dječak nije bio seksualno zlostavljan. Takođe nije bilo dokaza o borbi na mjestu gdje su pronađeni, što je ukazivalo da su ubijeni negdje drugdje.

Šuma oko jezera Birdnek bila je popularno mjesto za djecu da voze bicikle i igraju se. Svi su šumu nazivali „našim igralištem“ – po šumi su bile rampe za skejtbord, tvrđave i kućice na drvetu. Što se tiče jezera, djeca su voljela da traže kornjače i plivaju. Ali ipak, mnogi roditelji su im zabranjivali da idu u šumu.

Tinejdžer koji se motao po šumi

Lokalni roditelji su čuli priče od svoje djece o tinejdžeru koji se često motao po šumi. Ovaj nepoznati mladić je navodno pio u šumi i pušio cigarete. Prema riječima neke djece, vidjeli su ga kako sprejom crta pentagrame po drveću, a ponekad je čak i jurio mlađu djecu. Međutim, većinu vremena se igrao sa djecom, a mnogi od njih su ga gledali kao nekakvog starijeg brata, iako pomalo čudnog.

Istražitelji su željeli da identifikuju ovog tinejdžera. Nije bio osumnjičeni za ubistva, ali je bio osoba od interesa u slučaju i potencijalno bi mogao da pruži neke informacije. Dok je istraga bila u toku, školski drugovi šesnaestogodišnjeg Šona Novaka pažljivo su slušali dok se hvalio da je pronašao tijela. Školski drugovi nisu mnogo razmišljali o tome. Novak je često govorio i radio stvari da bi privukao pažnju. Prema riječima jednog od njegovih školskih drugova, hvalio se ubijanjem životinja u prošlosti i često je donosio životinjske kosti.

Novakove tvrdnje su brzo privukle pažnju istražitelja. Stupili su u kontakt sa Džejmsom, čovekom koji je pronašao tijela, i pokazali mu fotografije šest tinejdžera, od kojih je jedan bio Novak. Džejms je negirao da je bio tamo kada je pronašao tijela dječaka. Prema riječima lokalne djece, Novak je bio tinejdžer koji se često motao po šumi.

Novak je odveden u policijsku stanicu na ispitivanje. Rekao im je da je Danijel Kender, patuljasto zeleno stvorenje sa šiljatim ušima. Novak je bio opsednut igrom „Tamnice i zmajevi“ i stvorio je neku vrstu fantastičnog života u šumi. Često se družio sa grupom male djece u šumi i sve ih je nazivao Kenderima.

Popodneva kada su se dogodila ubistva, Novak se družio u šumi kao i obično kada su se pojavili Danijel i Skot. Novak se u prošlosti igrao sa dječacima.

Prema Novakovim riječima, Danijel ga je više puta pitao da li može da vidi njegov nož. Objasnio je da je izvadio nož iz džepa „i ja sam ga uhvati za zadnji dio košulje,odvukao ga nazad i ubo ga četiri puta, a i posjekao sam ga.“

Nastavio je: „To je Bak nož sa koštanom drškom... Danijel me je stalno gnjavio da želi da vidi moj nož... a Danijel je izvukao moj nož i ja sam se prestravio... A onda je Skot počeo da vrišti... Nisam bio ljut. Bio sam jako uplašen jer sam ga posjekao od uha do uha.“

Novak je rekao da je nakon ubistava primijetio da je prekriven krvlju. Oprao je nož i ruke u lokvi u šumi.

U subotu je Novak uhapšen i optužen za dvostruko ubistvo. Tužilac je objavio da traži da ga goni kao odraslu osobu. Ako bude osuđen kao odrasla osoba, to je značilo da bi Novak mogao da se suoči sa doživotnom zatvorskom kaznom ili smrtnom kaznom.

Na kraju je odlučeno da će se Novaku suditi kao odrasloj osobi. Suđenje je počelo u martu 1992. godine, a Novakova odbrana će tvrditi da je on pravno bio lud. Iznijeli su sugestiju da je bio opsjednut „zlobnom stranom svoje dvostruke ličnosti“ kada je počinio ubistva. Pozvali su ljekara koji je svjedočio da je Novak patio od šizofrenije i da se osjećao kao da posmatra ubistva odozgo, gledajući dole.

Tužilaštvo je, s druge strane, ovo odbacilo. Imali su svoje svjedoke koji su svedočili da kod Novaka nije bilo znakova mentalne bolesti. Njihova je sugestija bila da je Novak ubio Danijela i Skota hladnokrvno. Takođe su predstavljeni dokazi očevidca koji je vidio Novaka sa Danijelom i Skotom samo nekoliko trenutaka prije nego što su ubijeni.

Porota je na kraju stala na stranu tužilaštva i nakon većanja od samo 90 minuta, proglasila je Šona Novaka krivim za ubistvo sa smanjenom kaznom. Okružni sudija Džon K. Mur je na kraju osudio Novaka na doživotni zatvor sa minimalnim trajanjem od 25 godina. Prilikom izricanja kazne, rekao je: „Ovaj zločin je prvenstveno proizvod veoma mladog, veoma nezrelog i veoma poremećenog čovjeka.“

Novak je imao svoju prvu šansu za uslovni otpust 2012. godine kada je imao 37 godina. Zahtjev za uslovni otpust mu je tada odbijen.