Profesor Srđa Trifković, stručnjak za međunarodne odnose, istakao je za ALOonline da bi Tramp, mogao zaista biti nosilac potencijalnog mirovnog plana za Ukrajinu — ali uz osjetljive političke kompromise koji bi odgovarali ruskim interesima.

Trifković naglašava da bi Trampov potencijalni plan vjerovatno uključio "pregovore na bazi postojećih linija fronta", što znači da bi bilo malo prostora za ukrajinske uslove poput povlačenja ruskih trupa.

- Njegovi saradnici, koji su vjerovatno i predviđeni da budu u njegovom spoljno-političkom timu, su već objavili u vidu članka više kao jedan potencijalni okvir za mirovni sporazum, a kasnije bi to i moglo da se iskristališe kao Trampov mirovni prijedlog. To je, kao prvo, da se pregovara na bazi postojećih linija fronta. Drugim riječima, da nema ni govora o onom što Zelenski govori da mora da se evakuiše ukrajinska teritorija kao preduslov nekih pregovora. Dakle, pregovori koji bi imali za cilj da se obezbijedi trajni prekid vatre koji bi težio da se prihvati neutralnost Ukrajine na period od najmanje deset godina, da se daju ruske bezbjednosne garancije Ukrajini i garantcije njenog teritorijalnog integriteta, s tim da bi status Krima i Donbasa bio kasnije predmet referenduma, što bi naravno išlo Rusima u korist. I da, kao svojevrsni mamac za Ruse da prihvate takvu formulu, da se krene u postepeno skidanje sankcija i oslobađanje zamrznutih ruskih sredstava.

Ponavljam, ovo su bliski Trampovi saradnici koji su sastavili taj članak koji, rekao bih, nagovještava kako možemo očekivati da bi izgledala neka Trampova mirovna inicijativa. S tim da je predviđeno u okviru toga da ukoliko Ukrajinci ne budu sarađivali onda će im biti uskraćena svaka pomoć. S druge strane, ukoliko Rusi ne prihvate, onda će svaka moguća pomoć i oblici naoružanja biti isporučeni Ukrajini - naveo je Trifković za Aloonline.

Takav hipotetički sporazum, objašnjava profesor, mogao bi obuhvatiti trajni prekid vatre i period neutralnosti Ukrajine od deset godina. Osim toga, status Krima i Donbasa bio bi odlučivan putem referenduma, što bi gotovo sigurno odgovaralo ruskim interesima. Što se tiče uticaja na ravnotežu snaga u Evropi on naglašava jednu stvar.

- Lično smatram da bi to za Rusiju bilo porazno jer u suštini nijedan problem ne bi bio trajno riješen već bi tinjala ukrajinska osvetoljubivost. Tih deset godina eventualnog prelaznog perioda bi bilo vjerovatno upotrijebljeno za prikupljanje snaga za obrazovanje novih oružanih formacija iz ovih desetkovanih sadašnjih. Takođe, u krajnoj liniji, ako se bude rješavao status Krima i Donbasa nekim novim referendumom, to i dalje ne znači da bi bilo riješeno pitanje onoga zbog čega je Rusija krenula u rat. Dakle, kako bi to dugoročno uticalo na raspored moći u Evropi, zavisilo bi prije svega od toga da li bi Amerika ostala trajno angažovana u Evropi. Vrlo je moguće da Trampovo težište na region Indo-Pacifika, odnosno da bi on gledao na Kinu kao na ključnog strateškog rivala, a ne na Rusiju - navodi profesor Trifković.

Evropa u Trampovom fokusu: Podrška saveznicima ili povlačenje?

Još jedan izazov, prema Trifkoviću, biće pitanje NATO-a. Ukoliko Tramp nastavi sa svojim izolacionističkim stavom, koji je u prošloj administraciji uključivao zahtjev da evropske zemlje povećaju izdvajanja za odbranu, evropski saveznici bi se mogli suočiti sa ozbiljnim problemima. Evropska unija, sa Njemačkom i Francuskom u fokusu, doživjela bi dodatne izazove, naročito u svjetlu rastućih tenzija s Rusijom, tvrdi stručnjak za međunarodne odnose.

- U prvoj Trampovoj administraciji bilo je na početku retorike o primoravanju saveznika u Evropi da više doprinose zajedničkom vojnom budžetu. Bio je zahtjev, prije svega, da Njemačka dostigne 2% svog bruto nacionalnog proizvoda koji bi bio odvajan za odbranu članstva, to se naravno nije desilo. Ali, istovremeno smo tada u Trampovoj administraciji imali posvećenike trajnog članstva odnosno angažmana Amerike u NATO. Ukoliko dođe do dezangažmana iz Evrope ili barem djelimičnog dezangažmana kao što je Tramp najavio ili kao što neki od njegovih savjetnika vjerovatno žele da se desi iz prostog razloga što smatraju da je Kina glavni rival, to će ostaviti Evropsku uniju, odnosno evropsko krilo NATO-a, u vrlo ozbiljnim problemima, jer Njemačka se suočava sa veoma teškim ekonomskim opadanjem - kaže profesor Trifković.

[caption id="attachment_345420" align="aligncenter" width="582"] foto: Pexels[/caption]

Trifković naglašava da bi se u tom slučaju evropske zemlje našle u nezavidnoj poziciji, jer bi se od njih očekivalo da održavaju stabilnost bez značajnog američkog prisustva.

- Osovina Berlin-Pariz, koja predstavlja u stvari ključni pokretač Evropske unije, ne funkcioniše najbolje, a i sa vremeno duži istočnog ruba NATO, znači Finska, Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska, imamo jedan tvrdi antiruski front koji ne bi rado prihvatio odricanje od maksimalističkih zahtjeva u odnosu na Rusiju. U svakom slučaju, uticaj Evrope i evropska uloga na svjetskoj sceni opada ionako. U slučaju da dođe do dezangažmana SAD iz Evrope, to opadanje bi se ubrzalo, s tim da retorika, kao što je rekao Šolc, da treba da se zbiju evropski redovi, da je potrebna bliža konsultacija između Francuske i Njemačke, to je puka retorika jer osnova političke moći je ekonomska moć. Tako da i bez američkog dezangažmana značaj i težina Evrope je u opadanju, a pogotovo ukoliko, ne očekujem da bi se Tramp povukao i zna to, ali u svakom slučaju ukoliko dođe do manjeg interesovanja, manjeg fokusa na Rusiju i na Ukrajinu, možemo očekivati da prepušteni sami sebi, Evropljani neće biti u stanju da izađu na kraj - navodi profesor Trifković.

Pitanje Bliskog istoka: Trampova politika prema Iranu i odnos Izraela sa arapskim svijetom

U pogledu Bliskog istoka, Trampova administracija u prethodnom mandatu postigla je tzv. Abrahamove sporazume, koji su normalizovali odnose Izraela sa nekoliko arapskih zemalja. No kako Trifković smatra da bi Trampova administracija najvjerovatnije nastavila sa oštrom retorikom prema Iranu, što bi moglo dodatno polarizovati region.

- Ne vjerujem da taj trend može da se ubrza iz prostog razloga što kao posljedica izraelskih postupaka u Gazi nema ni jedne arapske zemlje koja bi bila spremna da uđe sada u neki novi dijalog sa Izraelom, to bi bilo krajnje nepopularno i politički škakljivo za njih na domaćem planu. Ali, s druge strane, možemo očekivati zaoštravanje odnosa sa Iranom. Tramp je oduvijek imao oštriji odnos prema Iranu od demokrata. Na kraju krajeva, on je bio taj koji je raskinuo nuklearni sporazum iz 2014. godine, on je bio taj koji je zaprijetio Irancima sada, prije neki dan (šta god se desilo, jedno je sigurno, nuklearne oružje nećete imati). Za očekivati je da bi Izraelci željeli da isprovociraju neki incident koji bi doveo do američkog direktnog angažmana protiv Irana ili u najmanju ruku oni bi željeli da im Trump da odriješene ruke, da mogu da gađaju ciljeve poput nuklearnog reaktora u Natancu što je do sada Bajdenova administracija blokirala. Tako da mislim da što se tiče daljeg popuštanja odnosa između Izraela i arapskog svijeta, to je nemoguće dokle god se ova situacija u Gazi produžava, a što se tiče eventualne eskalacije sa Iranom, sigurno je da će i Iranci dobro da se čuvaju, ma kakvog provokativnog poteza, ali istovremeno ne bih isključio mogućnost da u najmanju ruku Izrael dobije zeleno svjetlo Trampove administracije da krene u ozbiljno strateško bombardovanje ciljeva po dubini - rekao je Trifković.

https://aloonline.ba/vijesti/donald-tramp-dodik-republika-srpska/

Zapadni Balkan i Tramp: Dezangažman SAD kao šansa za stabilnost u regionu

Kada je riječ o Balkanu, Trifković ističe da bi Trampov povratak mogao donijeti dugoočekivani predah od američkog miješanja u unutrašnje politike zemalja regiona. Kako objašnjava, prethodne demokratske administracije često su vršile pritisak na Srbiju i BiH, u pokušaju da nametnu određene političke strukture i integracione tokove. Trampov "manji interes za Balkan" mogao bi stvoriti prostor za samostalnije regionalne inicijative, smatra profesor, omogućavajući zemljama da se fokusiraju na interne reforme i dogovore bez spoljnih pritisaka.

- Mislim da će se Trampov reizbor odraziti pozitivno u smislu da to naprosto neće biti područje u fokusu američkog interesovanja. Naime, uzastopne demokratske administracije od Bila Klintona preko Baraka Obame do Bajdena su imale maltene opsesivnu želju da nešto mijenjaju na Balkanu, da se upliću. Prije svega, to je sama Hilari Klinton rekla u procesu potvrđivanja za položaj državnog sekretara pred američkim senatom prije 13 godina, da je "nesvršeni posao na Balkanu" jedan od njenih prioriteta. Pod time je podrazumijevala unitarizaciju Bosne i Hercegovine i primoravanje Srbije da prizna nezavisnost Kosova. Dakle, to neće više biti u fokusu, tako da više neće moći američki ambasadori u Beogradu, Sarajevu i Podgorici da se odveć nameću i da izigravaju neke imperijalne "prokonzule ili gaulajtere Rajha". Iz prostog razloga što će političari na terenu biti svjesni da oni za tako nešto nemaju čvrstu podršku iz samog Vašingtona. Mislim da bi to bilo veoma dobro, jer do sada američko uplitanje u slučaju BiH imalo je destabilizujući efekat jer je išlo na ruku samo jednoj od tri strane i to na način na koji je zahtijevao reviziju Dejtona ili u najmanju ruku njegovo sječenje na tanke šnite. Tako da mislim da dezangažman Amerike na Balkanu znači veću stabilnost Balkana i veću vjerovatnoću da će sami balkanski narodi na kraju morati da se dogovore o dugoročnim modalitetima svog postojanja - zaključio je Trifković za Aloonline.

Prema Trifkoviću, mnogo toga zavisiće od Trampovih prioriteta i političkog fokusa, koji bi mogao, u duhu njegove "Amerika na prvom mjestu" agende, da dodatno distancira SAD od evropskih pitanja i ponovo fokusira pažnju na Aziju i Bliski istok.

BONUS VIDEO:

;t=3s