Nema boljeg naroda od srpskog naroda, samo treba da ima više sreće, kaže čuvar srpskog vojničkog groblja iz Prvog svjetskog rata Zejtinlik iz Soluna, Ðorđe Mihailović, koji sutra treba da primi nagradu "Majka Srbija" za izuzetan doprinos u oblasti odnosa matične države i dijaspore.
[caption id="attachment_72593" align="alignnone" width="900"]
M. Beljan[/caption]
Popularnom Deda Ðorđu tu nagradu sutra će u Konzulatu u Solunu uručiti ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković.
- Ja sam čuvar srpskog vojničkog groblja u Solunu, Ðorđe Mihailović, treća generacija. Moj deda je bio borac na Solunskom frontu, Srbin iz Crne Gore. Kada je završen rat ostao je čuvar ovdje na groblju, a zatim ga je naslijedio moj otac, Ðuro Mihailović. On je umro 1960. i ja sam ga nasijledio - kaže Mihailović.
"Rođen sam ovdje i tražiću da budem sahranjen ovdje"
On je rekao da je čuvar groblja od tada, i da će raditi dokle god bude mogao. Ljudi ga, kako kaže, često pitaju zašto je tako star još uvijek tu i nema nasljednika.
- Zato što hoću da ovdje bude ovde neki Mihailović. Prvi put koji pamtim je kada sam išao sa ocem po kocku za groblje. To je moje groblje, rođen sam ovdje i tražiću da budem sahranjen ovdje. Cijeli život sam proveo ovdje - priča Deda Ðorđe.
"Bolje ne može da bude, biće samo gore"
- Kao i svi stari ljudi. Pustili su me iz bolnice misleći da ću da umrem, neki mediji su čak objavili da sam umro. I dalje primam terapiju, imam teško oboljenje pluća. Bolje ne može da bude, biće samo gore - rekao je deda Đorđe.
Mihailović se ne žali jer na groblju "uvijek ima posla", a tada je dobio i zamjenika Predraga Nedeljkovića.
- On radi do tri popodne, a ja do zatvaranja. To je dobro sada, kada se smrkava u pet, ali ljeti je dan i do devet - dodaje on.
Deda Đorđe ističe da je na Zejtinliku sahranjeno 21.000 boraca, Srba, Francuza, Italijana, Engleza i Rusa. Srba ima 8 hiljada, odnosno trećinu.
"To su grobovi njihovih djedova"
- Dvije hiljade su grobovi onih koji su umrli od posljedica ranjavanja u bolnicama, a 6.000 su posmrtni ostataci boraca koji su poginuli u borbi i oni se nalaze u kosturnicama ispod spomenika - objasnio je on.
Srbi imaju, kaže Mihailović, centralno mjesto, najljepši i najinteresantniji spomenik i najviše posjetilaca.
- Nema dana, a da ne dođe neko od Srba, nekad manje, nekad više, jer su to grobovi njihovih djedova. Pogledajte Francusko groblje, tamo i po dva meseca niko ne dođe - priča Mihailović.
On podsjeća da je groblje izgrađeno 1928. na mjestu gdje je bila srpska poljska bolnica i sav materijal je donijet iz Srbije. Tada je to, priča, bila periferija, jer je Solun imao 150.000 stanovnika. Sada ih ima milion i po.
Deda Ðorđe objašnjava šta se dogodilo na Solunskom frontu. Preko 200.000 Francuza i otprilike isto toliko Engleza došlo je u septembru 1915. da pomognu srpskoj vojsci u povlačenju, kaže.
Međutim, podsjeća, nisu mogli da pređu granicu jer ih je čekalo pola miliona Bugara, Nijemaca i Austrijanaca.
"Srpska pješadija je brža od francuske konjice"
- Istorija nije uvijek istinita. Zašto oni nisu mogli, a Srbi su mogli. Zato što nisu ratovali Francuzi i Englezi, već pola Afrike i Azije, ljudi koji su živjeli u njihovim kolonijama i koje su oni porobili. Imaju jednu pušku, ali ne i srce da daju krv za slobodu, samo pare. Svi su se oni zajedno borili, ali Srbi su probili front. A Srbi su ratovali od 1912., bili su nadomak svojih kuća, žena i djece i njima se žurilo - zaključuje Deda Ðorđe.
On podsjeća na riječi francuskog generala Franša D'Eperea da je "srpska pješadija brža od francuske konjice".
Deda Ðorđe posebno hvali strategiju vojvode Živojina Mišića. Kaže, on nije išao na polje, već na planinu.
- Hitar je čovjek bio Mišić. Korijeni iz Crne Gore, znao je šta je planina, tako je išao na Kajmakčalan, visok preko 2.500 metara. Znao je da tamo nema artiljerije, jer tamo ni koza ne može da prođe, a kamoli artiljerija i tako je i probio front - priča Deda Ðorđe.
Deda Ðorđe naglašava da se malo spominju druge srpske grobnice iz Velikog rata - na Krfu, u plavoj grobnici, 12.000 vojnika, na ostrvu Vido 1.200, u Bizerti 1.700 grobova srpskih vojnika ranjenih na Solunskom frontu, zatim u Parizu i Marselju.
Kaže da mu 11. novembar kao datum ne znači tako mnogo, jer je srpska vojska demobilisana tek 19. novembra.
Mihailović kaže da ima dosta nagrada, a da su groblje obišli svi važniji ljudi u srpskoj politici.
- Nije bilo viđenijeg crkvenog poglavara niti političara, koji nije bio ovdje. Od onih komunističkih do ovih danas - priča Mihailović.
Kaže zasmetao mu je samo jedan detalj.
- Došla je jedna hrvatska delegacija i položila vijenac na kome je pisalo ''palim jugoslovenskim vojnicima''. Nemojte pogrešno da me shvatite, nemam ništa protiv Jugoslavije, ali to nisu bili jugoslovenski, već srpski vojnici - zaključio je Deda Ðorđe.
.jpg)
