Referendum je prvobitno bio planiran do 2027. godine, kako je obećala vladajuća koalicija u Reykjavíku, ali se rok sada ubrzava usljed pojačanih geopolitičkih tenzija i promjena u međunarodnom okruženju.

Ovaj potez dolazi u trenutku kada proces proširenja EU ponovo dobija zamah. Brisel radi na planu koji bi Ukrajini mogao omogućiti djelimično članstvo već naredne godine, dok je Crna Gora prošlog mjeseca zatvorila još jedno pregovaračko poglavlje, učvrstivši poziciju najnaprednijeg kandidata.

Geopolitički pritisci i američke carine

Ubrzanje islandskog referenduma dešava se u kontekstu odluke Vašingtona da uvede carine Islandu, kao i izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa (Tramp) o mogućoj aneksiji Grenlanda. Dodatnu pažnju izazvala je i šala Billyja Longa, Trumpovog kandidata za ambasadora SAD na Islandu, koji je rekao da bi Island mogao postati „52. savezna država SAD“ i da bi on bio njen guverner.

Jedan zvaničnik EU, upoznat sa situacijom, naveo je da je činjenica da je Island više puta pomenut u Trumpovom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu „sigurno usmjerila pažnju“ na položaj ove male sjevernoatlantske države.

Komesar EU za proširenje Marta Kos, koja se prošlog mjeseca u Briselu sastala sa islandskom ministarkom spoljnih poslova Torgerdur Katrin Gunarsdotir (Þorgerður Katrín Gunnarsdóttir), poručila je da se razgovor o proširenju mijenja.

„Razgovor o proširenju se pomjera. Sve se više radi o bezbjednosti, o pripadanju i o očuvanju naše sposobnosti djelovanja u svijetu konkurentskih sfera uticaja. To se tiče svih Evropljana“, rekla je Kos.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen sastala se u Briselu sa islandskom premijerkom Kristrun Frostadotir (Kristrún Frostadóttir), ocijenivši da partnerstvo EU i Islanda „nudi stabilnost i predvidivost u nestabilnom svijetu“.

Od finansijske krize do zamrznutih pregovora

Island je podnio zahtjev za članstvo u EU 2009. godine, na vrhuncu finansijske krize u kojoj su propale tri najveće komercijalne banke u zemlji. Međutim, pregovori su zamrznuti u decembru 2013. godine, u trenutku kada se islandska ekonomija brzo oporavljala, dok su pojedini ekonomisti upozoravali na potencijalnu krizu u eurozoni.

U martu 2015. godine Rejkjavík je zvanično zatražio da se više ne smatra kandidatom za članstvo u EU.

Danas je situacija znatno drugačija. Island se nalazi na strateški izuzetno važnoj lokaciji u sjevernom Atlantiku, južno od Arktičkog kruga. Nema sopstvenu vojsku i oslanja se na članstvo u NATO, kao i na bilateralni odbrambeni sporazum sa SAD iz 1951. godine.

Upravo bezbjednosni aspekt, uz ekonomske koristi, utiče na rast podrške javnosti članstvu u EU, pokazuju posljednja istraživanja javnog mnjenja.

Ribarstvo – stara prepreka, nova realnost

Ipak, put ka članstvu nije jednostavan. Najveći potencijalni kamen spoticanja i dalje su ribolovna prava, ključna grana islandske ekonomije.

„Na kraju se sve svodi na ribu, to je uvijek bilo pitanje“, naveo je jedan od zvaničnika EU.

Tokom prethodnih pregovora, ozbiljne tenzije postojale su između Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, naročito oko količine skuše koju su lovili islandski brodovi. Spor, poznat kao „Rat za skušu“, doveo je do prijetnji trgovinskim sankcijama od strane EU.

Međutim, izlazak Velike Britanije iz EU (Brexit) mogao bi sada ublažiti taj problem, jer London više ne učestvuje u odlučivanju unutar Unije.

Brzi pregovori – ali uz oprez

Ukoliko građani Islanda na referendumu podrže nastavak pregovora, proces bi mogao teći relativno brzo. Island je članica Evropskog ekonomskog prostora i dio Šengenskog prostora, te već primjenjuje značajan dio zakonodavstva EU.

Prije zamrzavanja pregovora 2013. godine, Island je zatvorio 11 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Crna Gora, trenutno najnapredniji kandidat, tek je nedavno premašila taj broj.

Jedan zvaničnik EU ocijenio je da „na papiru to ne bi bilo previše teško; moglo bi potrajati čak i samo godinu dana“ da se zatvore sva poglavlja. Ipak, upućeni izvori na Islandu upozoravaju da bi takav rok bio preambiciozan, imajući u vidu složenost pojedinih pitanja.

Nakon eventualnog zaključenja pregovora, Island bi morao održati još jedan referendum o konačnom pristupanju EU.

Za razliku od mnogih drugih kandidata, Island – koji ima peti najveći BDP po glavi stanovnika u svijetu – ne pristupa Uniji primarno iz ekonomskih razloga, već sve više iz bezbjednosnih i geopolitičkih motiva.

Ishod mogućeg avgustovskog referenduma mogao bi tako predstavljati prekretnicu ne samo za Island, već i za širu politiku proširenja Evropske unije, zaključuje se u tekstu američkog portala Politico.