Da je bilo to što nije, sve bi danas u njenom životu bilo drugačije. Ime Monike Seleš stajalo bi na vrhu liste najboljih svih vremena, a ispod – bar deset praznih mjesta.

Sa svojih 19 i po godina Monika Seleš, legendarna teniserka odrasla na novosadskom Limanu, već je u riznici čuvala osam grend slem trofeja, kao najmlađa u istoriji sa takvim bilansom i moći. A onda je, posljednjeg dana aprila 1993, četvrtfinalni meč na turniru u Hamburgu prekinuo krik... Krvava mrlja na licu "bijelog sporta".

Rivalke nisu mogle ništa velikoj šampionki. Nož, nažalost, jeste. U trenutku kada smo vjerovali da je cijeo svet njen i da je čeka nestvarna karijera kakvu niko prije nije doživio, bila je zaustavljena u igri, vremenu i prostoru. I više ništa nije bilo isto. Ni ona više nije bila ista.

Pratili smo šta se sve dešavala u godinama, i decenijama, poslije incidenta. Prolazili smo s njom kroz traume, željeli da se što prije oporavi, tražili pravdu... A onda je doživjela još jedan težak udarac kada je preminuo njen voljeni otac Karolj, trener i najveća podrška.

U međuvremenu je Mala Mo objavila zbirku knjiga namjenjenih tinejdžerima, igrala u "Plesu sa zvijezdama", skakala padobranom, u šali rekla da je postala i sumo-rvač jer je u jednom trenutku imala previše kilograma... I ovo posljednje je sada daleka prošlost, budući da u pedeset prvoj izgleda bolje nego ikad.

Otkako je izašla iz ilegale, češće je viđamo na dešavanjima vezanim za tenis. Doduše, ne na terenu, već van njega. Tako smo je prije dvije godine primijetili u publici na Vimbldonu, gdje je pratila finalni meč Novaka Đokovića kome je ne tako davno dodijelila "Laureus" nagradu za sportistu godine.

Ko je prati na Instagramu zna čemu je danas najviše posvećena. To je, prije svega, zdrav život, što može da potvrdi i njena linija, koju je do savršenstva dovela zahvaljujući specijalnom režimu ishrane, redovnom vježbanju i boravku u prirodi, za šta sunčana Florida, gdje već decenijama živi, pruža odlične uslove.

U slobodno vrijeme druži se sa pijanistkinjom Marinom Arsenijević i otkriva kako se snalazi u kuhinji, a iz stare navike voli da udara lopticu o zid.

Podsjetimo, nož u leđima Monike Seleš, tokom nesrećnog četvrtfinala u Hamburgu igranog 30. aprila 1993. godine, bio je, pokazalo je minulo vrijeme, pokušaj bolesnog uma da izvrši atentat na sve što proklamuje olimpijski duh. Udarac, snažan ne toliko fizički koliko psihički, praktično je uništio zlatnu i sve samo ne konvencionalnu karijeru jugoslovenske teniserke, koja se nakon incidenta nikada nije sasvim oporavila i vratila na vrh.