Nakon srebra i bronze koje su ranije osvajali, sada su konačno uspjeli da se okite najsjajnijom medaljaom ostvarivši na taj način istorijski rezultat.
- Prije početka šampionata najavljivali smo kako ćemo biti prvaci i mnogi su mi tada govorili da to nisam trebao izjavljivati. Iskreno, malo sam se zbog toga pokajao poslije prva dva dana jer je bilo puno kikseva, malera i nekih nepredviđenih situacija. Na našu veliku sreću, sve smo to vrlo brzo uspjeli prevazići. Tako smo trijumfovali u kraljevskoj disciplini slalom u kojoj smo u potpunosti iznenadili favorizovane Čehe da bismo u spustu u našoj disciplini uspjeli da opravdamo ulogu favorita i da na kraju osvojimo titulu u generalnom plasmanu - gotovo u dahu je izgovorio jedan od „zlatnih momaka sa Vrbasa“, Dragan Babić.
Do ovog cilja nije se došlo tako lako pogotovo kada se zna da se takmičenje odvijalo na Bijelom buku koja je jedna od najtežih staza u Evropi.
- Bijeli buk je jako nepredvidiv i tačno je da je ovo jedna od najtežih staza u Evropi što se tiče takmičenja za sprint i hed o hed, jer je bukvalno taj brzak nepredvidiv. Obavili smo bezbroj treninga na toj stazi, nebrojeno puta smo se spustili i svaki put je bilo nešto drugačije. Pogotovo je nepredvidiva zadnja, takozvana treća rolna koja ima specifičan ciklus koji se otvara i zatvara i bukvalno može da vam se otvori ili zatvori. Nama je to bilo napola, malo smo imali sreće, nekada i nismo, ali na Bijelom buku generalno znamo šta da očekujemo i šta da uradimo. I pored nekih kikseva sa kojima smo se suočili, uspjeli smo da ostvarimo dobar rezultat - dodao je kapiten svjetskih šampiona.
Na takmičenju u gradu na Vrbasu učestvovalo je više od 400 takmičara iz 20 zemalja, što je velika stvar za Banjalučane koji su u ovakvoj konkurenciji došli do svjetskog zlata.
- Nama je bilo važno to što smo u jakoj konkurenciji dokazali da imamo vrhunski kvalitet. Od svih najboljih reprezentacija falili su samo Rusi koji iz opravdanih razloga nisu bila u Banjaluci. Nama je ovaj uspjeh samo motiv za budući period, a reprezentacija je stvarana 10-15 godina dok se sada naš podmladak polako uključuje i oni će vrlo brzo dostići, a možda i prestići sve ove naše rezultate. Ostvariti 15 medalja kroz dva posljednja svjetska šampionata dokazuje da smo u kontinuitetu i zamahu osvajanja tih odličja, a trebalo bi dodati da tu imamo još pet evropskih kolajni. Mnogi drugi masovniji sportovi ne mogu se pohvaliti ovakvim učinkom, a mi sve to radimo iz ljubavi i zato što volimo ovaj sport te hoćemo da se dokazujemo i da pokažemo da smo najbolji na svijetu u raftingu - naglasio je Babić.
Prve medalje sa velikih takmičenja Dragan Babić je osvojio 2015. godine. Tada je na šampionatu Evrope uzeo srebrno i bronzano odličje što je bilo dovoljno da bude izabran za najboljeg sportistu Banjaluke.
– Ta godina je u to vrijeme bila najuspješnija za Dajk klub. Izbor za najboljeg sportistu u tom momentu mi je bio nevjerovatno iznenađenje, jer je tada bilo dosta dobrih sportista. To je bio jedan od podstreka da nastavimo sa uspjesima i tako smo za 2016. godinu proglašeni za najuspješniju sportsku organizaciju Banjaluke. I to je bila neka kruna naše karijere, sada sa ovim rezultatom smo sve to premašili. Nadam se da ćemo u narednom periodu opet biti među kandidatima, biti svjetski prvak je nevjerovatan rezultat pogotovo znajući koliko se u nas ulagalo i koliko smo i mi uložili sopstvenih sredstava, ali i volje te ogromne želje – jasan je Babić.
Naš sagovornik napominje kako je rafitng prilično ekstreman sport i da ne može svako da se sa njim bavi.
– Da bi se bavili ovim sportom morate biti izvanredan plivač, jer se može desiti da se prevrne čamac i da ispadnete iz njega. To je jako ozbiljna stvar, za mene i moju ekipu mogu reći da nismo imali nekih neprijatnih situacija, odnosno da smo bili u životnoj opasnosti. Gotovo da niko nije bio ni teže povrijeđen, ako izuzmemo Andreja Zamolu koji je prošle godine na EP-u pokidao koljeno u spustu. Bila je to teška staza i pravo je čudo da smo se kući vratili samo sa tom jednom povredom, i sreća je da se vrlo brzo vratio u trenažni proces. Kod nas u Banjaluci staze su bezbjedne i nema opasnosti po ljudske živote. To se ne može reći za Taru koja je jako ekstremna i ta rijeka je nažalost odnijela nekoliko života. Lično meni je Una najljepša rijeka i ona je stvarno jedna i jedina, naravno uz naš Vrbas – ističe član banjalučkog Dajak kluba.
U dosadašnjoj uspješnoj karijeri imao je i nekoliko zanimljivih i nepredvidivih slučajeva. Ovom prilikom otkrio je kako je zajedno sa ostalim članovima ekipe bio uhapšen na Novom Zelanadu, a sve zbog tuđe greške.
– Bilo je to 2013. godine kada su nas priveli poslije carinske kontrole, a nismo ni znali šta se dešava. Carinik nas je pitao gdje smo vadili vize i mi smo mu sve to papirima dokumentovali, a oni su morali da provjere. Zvali smo ambasadu Ujedinjenog Kraljevstva koja nam je odobrila vize na kojima je njihov administrativni radnik umjesto BiH ukucao BA što je oznaka za Bahrein i to niko nije primijetio sve dok nismo stigli na krajnje odredište. Zadržali su nas nekoliko sati, jednostvano su nas odveli u zatvor, jer su mislili da smo migranti i da smo lažirali vize. Sreća da se na kraju sve završilo u najboljem redu i mogli smo da se okrenemo takmičenju – ispričao je Dragan Babić nevjerovatnu, ali i istinitu priču sa Novog Zelanda.
Imali su članovi banjalučkog Dajak kluba i drugih dogodoviština sa brojnih takmičenja. O svima njima kao i o drugim aktivnostima ovog uspješnog sportskog kolektiva možete vidjeti u videu iznad.
BONUS VIDEO: