Iako je jedan od najboljih evropskih i svjetskih trenera, najbolji prijatelji iz djetinjstva legendarnog Željka Obradovića ističu da se ništa nije promijenio, te da voli da dođe u svoj rodni kraj i okupi prijatelje.

U emisiji „Vikend iz Prvog reda“,kum Dobrilo Jojić ispričao je pojedine detalje iz života košarkaškog stručnjaka.

- Voli da dođe u Čačak i da provede vrijeme sa svojim drugarima iz djetinjstva. On je bio posvećen košarci od malih nogu. Na početku njegove karijere, mi smo svi nosili neke stripove, a on knjige o košarci. Njemu je košarka bila sve. Njegov pokojni otac želio je da ga zaposli u „Slobodi“, da radi na strugu, ali nije bilo šanse, jer mu je košarka bila sve. Bio je jako vezan za oca, obožavao ga je. Sjećam se, imao je neku žutu fiću i Vojčula, kako smo ga svi zvali, uvijek ga je vozio i pratio na utakmicama. Od malena je imao punu podršku porodice u onome čime se bavi - kaže Dobrilo Jojić, koji je Željku Obradoviću bio kum na nesvakidašnjem vjenčanju 1984. godine.

- Tada nije bilo hotela i sala za proslave. Oženio se na košarkaškom terenu u blizini OŠ „Ratko Mitrović“, koju smo pohađali kao djeca. Postavili smo šator i jedno dva dana je bilo žestoko - kaže Dobrilo i otkriva anegdotu sa vjenčanja, koju mu je otkrila jedna mlađa sugrađanka:

- Bio sam u jednom društvu i jedna mlađa gospođa me je pitala, da li se sjećam pjesme koju sam naručivao na svadbi. Rekao sam da ne znam, a ona mi kaže: „ Jedno pedeset puta ste za sebe i kuma naručili numeru „Dano rano, pile moje malo“. Ja sam to zaboravio, ali izgleda da ima mlađih koji pamte - kaže kroz osmijeh i otkriva kako je Željko dobio nadimak Žoc.

- Na terenu pored škole, nastao je čuveni nadimak. Dok smo igrali košarku stalno je cijepao mrežice, pa su mu drugari nametnuli nadimak Željko Obradović Cepač, skraćeno Žoc - dodao je.

Bratislav Vojinović, drug Željka Obradovića, kaže da se on i Žoc druže od 1966. godine, kao i da pamti mnoge situacije koje su proživjeli zajedno.

- Družili smo se puno od 1966. godine. Kada je počeo da se bavi košarkom, pored druženja, sport mu je bio sve. Koliko je volio košarku kao dijete, govori i to, da kada je vrijeme napolju loše, u kući je postojala jedna metalna garnišla, kroz koju smo ubacivali tenisku lopticu - kaže Bratislav.

U OŠ „Ratko Mitrović“ su ga svi voljeli, jer je kako kažu, bio veoma simpatičan i zabavan. Jedna od Željkovih drugarica iz razreda ističe, da je uvek važio za dobrog i predanog druga, ali da se izdvajao od svih po ljubavi prema košarci i frizuri.

- Bio je jedno simpatično dijete, koje je volio da se šali. Nije se izdvajao od drugih, osim košarke i zulufima, po kojim ga ja pamtim. Svima nam je bilo čudo, kako jedan tako mali dječak umije da se provuče i da daje toliko koševa - rekla je Rada Martinović, školska drugarica proslavljenog trenera.

Kada danas dođe u Čačak, Željko Obradović ima svoju omiljenu kafanu u kojoj voli da okupi svoje prijatelje. Vlasnica restorana kaže, da proslavljeni trener nije zahtjevan i da je kao gost fenomenalan

- Voli da započne sa kajmakom, vrućim hljebom i ljutom paprikom, a poslije šta god mi da izaberemo i spremimo. Toliko je normalan, opušten, bez velikih zahtjeva i zna milion pjesama. Zna tekst pjesme koja je napisana četrdesetih ili pedesetih godina, koje neke pjevači ne znaju - kaže vlasnica kroz osmijeh i otkriva kako izgleda kada Željko Obradović u kafanu dovede svijetske zvijezde.

- Gužva bude unutra i napolju. Kada je doveo Grke, uživali su u pečenju ispod sača, teletini, salatama i koka koli - zaključila je.

U Čačku postoji i klub navijača „Partizana“ u kome možete popiti pivo koje nosi ime našeg legendarnog košarkaškog maga. Prijatelj Željka Obradovića, Dragan Albić kaže, da klub nosi naziv „Žoc 010“, jer čekaju desetu titulu.

- Njega nisu promijenile ni pare, ni slave. Živi normalan život. On je broj jedan kao svjetski trener. Kao dijete smo ga zavoljeli, jer je bio druželjubiv, a volio je i da popije. Mi smo bili svi kao jedna familija. Sjećam se, imao je nekih 15 godina, kada je „Borac“ igrao kvalifikacije u Srboranu. Mi, kao veliki navijači Partizana, smo krenuli na utakmicu i poveli smo ga da ide sa nama. Spavali smo u hotelu. Ja legnem na krevet, a Željko na patos. Kasnije mi ga bilo žao, pa smo se zamijenili i sada se stalno šalimo, da od tada imam problem sa leđima. Željko je čudo - zaključio je Dragan Albić u emisiji „Vikend iz Prvog reda“.

(Stil / Sportal)