Fudbal je u svojim počecima važio za sport koji je dostupan širokim masama. Tribina je gledaocima služila kao bijeg od svakodnevnih briga, a oni najmlađi su sanjali kako će jednog dana, kao njihovi idoli na terenu, postati veliki igrači ovog sporta.

Danas, ti snovi imaju poprilično paprenu cijenu. 

Međutim, mnogi smatraju da se fudbal uveliko odmiče od nekadašnjih karakteristika koje su ga krasile, što najbolje potvrđuju cijene karata na predstojećem Mundijalu.

Kako stvari stoje, ako iz Bosne i Hercegovine želite prisustvovati jednom od najvećih događaja na svijetu, u najjeftinijoj varijanti moraćete izdvojiti oko 2.500 KM, čak duplo više nego za Rusiju 2018. godine, koja je navijačima mnogo olakšavala tako što im je obezbijedila besplatan voz između gradova u kojima su se igrale utakmice. 

Glavni "krivac" za basnoslovne cijene ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva je američka administracija sa svojim taksama i činjenica da se leti na drugi kraj svijeta.

Naravno, kako cijena karata zavisi od atraktivnosti meča, za taj novac biste sa četvrtog sprata stadiona eventualno mogli gledati duel između Jordana i Alžira, dok bi odlazak na sraz onih najvećih reprezentacija bio u domenu naučne fantastike, s obzirom na to da se same ulaznice za polufinala kreću od 2.000 KM pa naviše.

Za one koji sanjaju o velikom finalu na MetLife stadionu, cijene na preprodaji već dostižu vrtoglavih 15.000 KM, što je cifra za koju se u BiH može kupiti solidan automobil.

FIFA je po prvi put u istoriji uvela sistem "dinamičnih cijena", pa treba napomenuti da ulaznice postaju sve skuplje, ako se zainteresovanost za određenu utakmicu bude povećavala.

Dodatni uteg su i geopolitičke tenzije

Rat na Bliskom istoku i sukobi sa Iranom, koji su eskalirali u februaru, uz haosu u Meksiku izazvanom obračunima kartela, natjerali su mnoge da dva puta razmisle. Američki mediji već bilježe talas otkazivanja aranžmana, a sigurnost postaje skuplja od same ulaznice.

Na kraju, ostaje pitanje: za koga se zapravo igra ovaj Mundijal? Dok stadioni postaju tvrđave za bogate, onaj dječak s početka priče vjerovatno će svoje snove morati pratiti preko malog ekrana.