Bistrog humora i vedre naravi ovim planincima ne nedostaje i oni koji su ostali ne žele da napuste svoje ognjište. Primjer jednog od „življih“ pograničnih sela u Srbiji su Sastavci kod Priboja, koji su smješteni na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Ne zna se ko je crtao međudržavne granice, ali činjenica je da one prolaze kroz spavaće i dnevne sobe, ali i kroz groblja. Mještani često kroz šalu kažu da tamošnji domaćini kazan založe u jednoj, a rakija poteče u drugoj državi.

- Meni je pola imanja u Srbiji, a pola u Bosni. Porez pola plaćam jednoj, pola drugoj državi. Ima tih dosta specifičnih situacija u našem selu, zbog te iscrtane granice. Najupečatljivije je na primjer, na groblju. Jedan kamen je granica. Sa desne strane Srbija, sa lijeve Bosna. To znači da su mojim pokojnim roditeljima noge sahranjene u Srbiji, a trup i glava u Bosni. Kapela nam je na teritoriji Rudog, a sveštenik nam dolazi iz Priboja. Sve su to neke  priče koje su vezane samo za ova pogranična sela. Ima tu dosta nekih administrativnih peripetija, ali ovde živim od rođenja i navikli smo sve to nekako da prevaziđemo, prilagodimo se i živimo normalno, kaže za RINU mještanin sela Sastavci Rajko Marković.

Velike muke Pribojaca počele su onog dana kada se raspala bivša Jugoslavija i ucrtala se do tada nepostojeća granica. Iako su čitavog života živjeli kao državljani jedne zemlje, nakon raspada jedan brat se probudio u Bosni, a drugi u Srbiji.

Portal AloOnline.ba i Hotel spa „Integra“ vas vode na nezaboravni vikend u Trebinje. Više detalja saznajte OVDJE.

- Struju i ostale račune plaćamo u Priboju, poštar naš radi u dvije države takoreći. Nije ni njima lako, kuće su rašrtkane. Ali, ono što meni najteže pada jeste da je sve manje ljudi i djece u selu Sastavci. Nekada je škola bila puna, danas ima samo oko 15 učenika. To je sudbina ovih udaljenih sela, dodaje Rajko.

Četiri puta pređu granični prelaz prilikom jednog odlaska u Priboj


Njegova supruga Biljana ostala je bez posla i sada se bavi poljoprivredom, ima jednu kravu a mlijeko, sir i telad kad ih ima prodaje natkupcima. Plasman proizvoda je otežan upravo zbog geografskog polažaja sela u kom živi.

- Mi kad idemo u Priboj moramo da pređemo četiri puta granicu, granični policajci imaju razumijevanja za nas mještane pa i ne čekamo uvek u kolonama, ali svakako što bi nam trebalo pola sata do Priboja, mi sa graničnim prelazima ostavimo duplo duže vremena u putu. Značilo bi nam kada bi i ovde kod nas bila neka seoska zadruga, kako bi mogli da plasiramo naše proizvode. Ovako sve nekako ide teže i zaobilaznim putem. Mi smo se ovde nekako saživjeli sa svim tim situacijama koje sa sobom nosi život u pograničnim selima, ali nadam se da će i nadležni obratiti pažnju na nas, da nam se bar malo olakša, kaže Biljana.

Neki od mještana sela Sastavci živi na teritoroji Bosne i Hercegovine, a čitav svoj život radili su u Srbiji, zaradili penziju tamo, telefonski priključci i sve ostalo im je iz takoreći susjedne zemlje. Kažu da su ponekad mogući problemi sa signalom mobilnih telefona i roming, ali kako kažu navikli su se na sve te peripetije.

- Ipak, ne bi bilo loše da se malo obrati pažnja na nas mještane pograničnih sela. Nekako kao da smo uvijek u zapećku, retko kad nas obilaze državnici, i jedne i druge države. Djeluje kao da smo „čardak, ni na nebu ni zemlji“, dodaju meštani

Sveto Vilotić je predsjednik Mjesne zajednice, ali i poštar. Kaže da kako bi podijelio svim poštu, nekoliko puta dnevno ide iz Srbije u Bosnu i obrnuto i tako preko dvadeset godina.

BONUS VIDEO:

;t=10s