Najčešće pitanje odnosi se na potomke s dvojnim državljanstvom – da li su i oni obavezni da se odazovu pozivu hrvatskih vlasti i kako mogu regulisati vojnu obavezu ako žive u državama u kojima vojni rok ne postoji.

U opširnoj analizi u štampanom izdanju lista „Politika“, Savo Štrbac, predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, pojašnjava zakonski okvir, izuzetke, moguće posljedice, ali i širi regionalni i bezbjednosni kontekst ponovnog vraćanja regrutacije, ne samo u Hrvatskoj već i na prostoru bivše Jugoslavije.

Tekst Save Štrpca prenosimo u cjelosti sa sajta „Veritasa“:

Ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj

Od kad je u oktobru 2025. Hrvatski sabor izglasao Zakon o izmenama i dopunama Zakona o odbrani i Zakona o službi u Oružanim snagama RH, kojima se uvodi osnovno (temeljno) vojno osposobljavanje, „Veritasu“ se obraćaju mnogi Krajišnici, koje su „bljeskovi“ i „oluje“ razbacali širom sveta, sa pitanjem da li se odredbe tih zakona odnose i na njihove potomke koji imaju dvojno državljanstvo, od kojih je jedno hrvatsko, pa koristim ovu priliku da svima zainteresovanim za ovu problematiku odgovorim na ovaj način.

Na službenim stranicama Ministarstva odbrane Republike Hrvatske (MORH) navodi se da u vremenskom intervalu od 2008, kad je Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka, 17 generacija (približno 300.000 osoba) nije prošlo nikakvu vojnu obuku. Kao kontekst za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka navodi se: „U skladu s evropskim trendovima i promenjenim bezbednosnim okolnostima, sve češćim elementarnim nepogodama i kriznim situacijama, Hrvatska ponovno uvodi osnovno vojno osposobljavanje“, čiji je cilj „osposobiti mlade osobe osnovnim vojnim veštinama kako bi stekli znanja i sposobnosti potrebne u kriznim situacijama te time pridoneli nacionalnoj bezbednosti. Osposobljeni ročnici (vojnici) postaju važan deo rezervnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i jačaju odbrambenu spremnost države“.

Osnovne informacije

Iz programa osnovnog vojnog osposobljavanja doznajemo: na godišnjem nivou planira se pozivanje do 4.000 regruta raspoređenih u pet naraštaja; u 2026. godini biće pozvani muškarci – vojni obaveznici rođeni 2007. godine („nulta generacija“); obuka će trajati dva meseca i obuhvatiće osnovne vojničke veštine – od rukovanja osobnim naoružanjem i korišćenja savremene opreme, uključujući dronove, do pružanja prve pomoći i osnova samoodbrane; vojniku (ročniku) koji je zaposlen prava iz radnog odnosa miruju i ima naknadu u visini plate, odnosno oko 1.100 evra neto mesečno; za vreme služenja osnovnog vojnog osposobljavanja vojnik ne može dobiti otkaz kod svog poslodavca; po završetku osnovnog vojnog osposobljavanja vojnik ostvaruje jednokratnu prednost pri zapošljavanju na neodređeno pod jednakim uslovima u državnim telima i upravnim telima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a može se prijaviti i za aktivnu vojnu službu i graditi profesionalnu karijeru u OSRH; oni koji nakon osnovnog vojnog osposobljavanja ne zasnuju radni odnos u OSRH biće raspoređeni u rezervni sastav Hrvatske vojske (HV) u statusu razvrstanog rezerviste; onima koji se ne odazovu na uredno dostavljeni poziv slede prekršajne kazne u iznosu od 500 do 5.000 evra; nakon navršene 30. godine života vojnog obaveznika više neće biti moguće pozvati na osnovno vojno osposobljavanje i u tom slučaju ta se osoba prevodi u status nerazvrstanog rezerviste.

Žene i inostranstvo

Žene ne podležu regrutnoj (novačkoj) obavezi i obavezi osnovnog vojnog osposobljavanja, ali mogu pohađati dobrovoljno osnovno vojno osposobljavanje koje je jedan od uslova za prijem u aktivnu vojnu službu.

Vojni obaveznik (novak) koji boravi u inostranstvu i nije uveden u vojnu evidenciju u Republici Hrvatskoj dužan je da se prijavi nadležnoj diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske, najkasnije do navršene 29. godine života.

Prigovor savjesti

Nakon što je utvrđena zdravstvena sposobnost, vojni obaveznik (novak) se može pozvati na prigovor savjesti ukoliko iz svojih vjerskih ili moralnih uvjerenja ne želi obavljati vojne dužnosti u Oružanim snagama, odnosno može podnijeti zahtjev za civilnu službu, koja traje tri mjeseca u tijelu državne uprave nadležnom za civilnu zaštitu i četiri mjeseca u jedinicama lokalne ili regionalne samouprave.

Civilni vojnik (ročnik) koji obavi civilnu službu postaje civilni rezervista. Obavezi obavljanja civilne službe u rezervnom sastavu, na način propisan Zakonom o odbrani, podležu osobe koje su obavile civilnu službu kao civilni vojnici i osobe koje su na drugi način regulisale vojnu obavezu, a dobile su status civilnog rezerviste.

Pravo na odgodu

Vojni obaveznici imaju pravo na odgodu osnovnog vojnog osposobljavanja u slučajevima propisanim zakonom (studenti, sportaši, porodične prilike), koja može trajati najduže do 30. juna u godini u kojoj vojni obaveznik navršava 29 godina.

Od osnovnog vojnog osposobljavanja oslobađa se vojni obaveznik zbog fizičke i psihičke nesposobnosti za vojnu službu; koji se najmanje dvije godine vaspitavao u inostranstvu kao kadet; policijski službenik i službenik pravosudne policije; koji je stekao hrvatsko državljanstvo naturalizacijom ili prirođenjem ako je u državi čiji je bio građanin regulisao obavezu vojnog osposobljavanja; koji osim hrvatskog ima i strano državljanstvo i regulisao je obavezu vojnog osposobljavanja u inostranstvu.

Dakle, osobe s dvojnim državljanstvom svoju obavezu mogu regulisati u državi u kojoj žive, o čemu su dužne obavijestiti MORH, čime se oslobađaju služenja u OSRH.

Aktuelni problemi

Problem nastaje u onim državama u kojima trenutno ne postoji obavezno služenje vojnog roka, među koje spadaju i sve države nastale raspadom SFRJ.

U vrijeme SFRJ mladići su morali da godinu dana služe u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, čime se stvarala znatna borbena snaga. Neposredno pred početak raspada zemlje, dvije trećine kopnenih snaga činili su regruti, uz dodatnih milion rezervista.

Nezavisne države nastale raspadom SFRJ postepeno su ukinule obavezni vojni rok. Slovenija je bila prva koja je ukinula regrutaciju 2003. godine, dok su posljednji regruti u Srbiji završili službu 2010. godine. U tom periodu činilo se da nema potrebe za vrstom vojske koja uključuje višemjesečne vojne vježbe za mlade.

U međuvremenu su se odnosi na globalnom nivou promijenili, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu, pa se i odnos prema obaveznom služenju vojnog roka širom svijeta, pa tako i u regionu, počeo mijenjati.

Kako je krenulo

Prvo je krenulo u Sloveniji, kada su stranke s desnog političkog spektra, koje su 2020. formirale tadašnju vladu, uvrstile obavezno služenje vojnog roka u koalicioni sporazum, što sadašnja vlada nije prihvatila. Novi parlamentarni izbori zakazani su za mart ove godine i, prema anketama, mogli bi ponovo dovesti na vlast desno nacionalističke stranke koje se zalažu za uvođenje regrutacije.

I u Srbiji se već godinama govori o mogućnosti vraćanja vojnog roka. Ministar odbrane Bratislav Gašić izjavio je 2. januara ove godine da su Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije spremni za vraćanje obaveznog služenja vojnog roka i da je pripremljeno zakonsko rješenje koje treba da bude upućeno u skupštinsku proceduru.

Nedavno je „Dojče vele“ objavio tekst pod naslovom „Zemlje na Balkanu vraćaju obavezni vojni rok“, u kojem se konstatuje da zemlje u regionu povećavaju vojne izdatke i nastoje da povećaju broj vojnog osoblja, uz pitanje da li bi ostatak Evrope zbog toga trebalo da bude zabrinut.

Razborit pristup

Kako navodi Tobi Fogel iz berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije, vojni aspekt ovih odluka odnosi se prije svega na spremnost, a ne na konkretno ili ofanzivno planiranje. U okruženju obilježenom nestabilnošću i nepredvidljivošću, takve mjere vidi kao povratak starim vremenima.

Kao što je Slovenija nekada prva ukinula obavezno služenje vojnog roka, gotovo je izvjesno da će Hrvatsku, koja ga je prva ponovo uvela, slijediti i ostale države nastale raspadom SFRJ. Ne kaže se bez razloga da je Balkan „bure baruta“.