Uz tešku muku i gvozdenu volju bori se za život i kada joj, u veoma rijetkim trenucima, neko pokuca na vrata, dočeka ga uz osmijeh.

Svoje rane u duši i na tijelu vešto krije. Kada je boli, ćuti, kaže nikoga neće sopstvenim problemima da opterećuje. Baku Stanimirku Zlatić iz sela Osonica kod Ivanjice pogodila je najteža životna sudbina, piše Infoliga.

Prilog sa bakom Stanimirkom je rađen 2020. godine za vrijeme pandemije virusa korona.

Već godinama nije u stanju da hoda, pa je prisiljena da se puzi na kolenima kako bi uzela čašu vode, pripremila hranu i održavala osnovnu higijenu. Ostala je sama, bez ikoga ko bi joj pomogao.

Uprkos ogromnim naporima i neuništivoj volji, bori se za život. Čak i kada, u veoma retkim trenucima, neko pokuca na njena vrata, dočeka ga sa osmijehom, lijepim riječima i skromnim gostoprimstvom.

Toliko je jaka i ponosna i ne želi da napusti kuću u koju je, kaže, utkala čitav život. Crveni krst je za vrijeme pandemije obilazio, donosili su joj namirnice i lijekove, obraduje im se kao najrođenijima, jer joj je svaki sat samoće jednako težak i mučan.

Kaže da ne posustaje, da živi kako može i mora. Snalazi se. Nema ko da joj doda čašu vode, ali ona ipak kaže da joj život nije tegoban.

Kada pomislite da vam teško pada izloacija, svakodnevni problem na poslu, u ljubavi, životu, setite se ove priče i nemojte zaboraviti da je zdravlje uvijek na prvom mjestu.

Trenutno nema informacija da li je baka još uvijek živa i šta se sa njom dešava.

BONUS VIDEO: