Prvi sačuvani zapisi o manastiru Tumane potiču iz 16. vijeka. Osnovan je u vrijeme pre Kosovskog boja kao i mnoge zadužbine Moravske Srbije.

Podigao ga je Miloš Obilić, u vrijeme kneza Lazara. U nedjelju 16. juna u manastiru Tumane, biće održano presvlačenje moštiju Svetog Zosima, prenosi RTS.

Skriveno mjesto u podnožju Golubačkih planina koje odiše mirom i spokojem i prirodnom ljepotom, vijekovima je svjedok vjere jednog naroda. Riječ je o jednom od najposjećenijih manastira na prostoru Srbije.

„Narod je vijekovima volio i poštovao Tumansku svetinju, međutim, u ovo novo vrijeme, Sveti Zosim tumanski i Sveti Jakov, su se pojavili kao veliki pomoćnici vjernoga naroda, i ljudi to osjećaju i prepoznaju, i po svojoj vjeri primaju blagoslov u ovoj svetinji“, rekao je Visoko prepodobni arhimandrit, Dimitrije Plećević, iguman manastira Tumane.

Oko milion ljudi godišnje prođe kroz manastir. Među njima su i ljudi iz regiona i cijelog sveta, a posljednjih godinu dana, značajan je broj posetilaca iz Kine.

Prva pomisao na Tumane su čudesna iscjeljenja.

„Zaista, svakodnevno se susrećemo sa ljudima koji žele da iznesu svoja svjedočenja o blagodati ili iscjeljenju koje su primili molitvana svetih Zosima i Jakova u manastiru Tumanu. To je nešto što treba doživjeti, oni nas prosto povuku za rukav od mantije, zamole nas da ispričaju i sa drugima podijele svoje svedočanstvo kako bi zablagodarili Bogu, ali i na određeni način i uputili druge, koji imaju neku muku, brigu ili problem, da se obrate Bogu i svetiteljima za pomoć“, ispričao je iguman Dimitrije Plećević u Jutarnjem programu RTS.

Kako je manastir dobio ime?


Narod vijekovima čuva predanje da je Miloš Obilić ktitor manastira Tumana.

Predanje govori da je nehotice, u lovu, ustrelio Svetog Zosima.

„Kada ga je ponio svom dvoru da mu izvida rane, na mestu gde se danas nalazi crkva, Sveti Zosim je uzviknuo – Tu me mani i pusti me da umrem. U znak kajanja za nehotično ubistvo svetitelja, na njegovom grobu je vojvoda Miloš Obilić počeo da zida crkvu. Kad je stigao do krova, glasnici kneza Lazara su došli sa porukom iz Kruševca – Tu mani zadužbinu, i dođi da idemo u boj protiv Turaka. Po tom dvostrukom – tu mani, manastir Tumane dobija svoje ime, i narod ga završava posle Kosovskog boja“, ispričao je iguman Dimitrije Plećević.

U nedjelju 16. juna je presvlačenje moštiju Svetog Zosima u Tumanu. Običaj je počeo 1936. godine. Pošto je bio prekinut posle Drugog svetskog rata, obnovljen je prije sedam godina. Događaju obično prisustvuje više od 30.000 ljudi.

„Služi se Sveta liturgija, mošti Svetitelja se iznose iz kivota, presvuku u novu odeždu, djelići stare odežde se podijele vjernom narodu na blagoslov, i nošene na rukama sveštenika i vjernoga naroda, mošti bivaju prenijete u drevnu isposnicu u kojoj je Sveti Zosim živio. I tamo, čitavog dana ostaju otvoreno dostupne da ih narod cjeliva. Po nekom nepisanom pravilu, toga dana Sveti Zosim satvori prosto jedno od najvećih čuda u godini dana“, ispričao je iguman Plećević.

Na dan manastirske slave 26. jula, ove godine će biti Sabor Svetog ahanđela Gavrila.

To će biti i obilježavanje stote godišnjice od zidanja i osvećenja sadašnje Tumanske crkve.

Praznik svetih Zosima i Jakova je 21. avgusta, a 20. oktobra je desetogodišnjica otkrivanja moštiju Svetog Jakova, kao i rada u obnovi svetinje.

Trenutno se završavaju radovi na konaku u okviru kojeg će biti i biblioteka sa 50.000 naslova, kao i objekta koji će biti menza.

Svakako, posetioci imaju mnogo toga da vide.

Na obali Tumanske rijeke


„Sem manastirske crkve i porte, tu je prelijepa gostoprimnica na obali Tumanske reke gde ljudi mogu da se okrepe i posluže“, kaže iguman Plećević i dodaje da su za najmlađe otvoreni igralište i mali zoo-vrt. U gustim šumama je drevna isposnica, pećinska crkva u kojoj je živio Sveti Zosim Tumanski.

Bratija i sestre manastira Tumane bez pauze primaju sve posjetioce.

Čuvaju deset krava, održavaju pastrmski ribnjak, obrađuje se zemlja, zahvaljujući ljudima koji su manastiru ustupili svoju zemlju.

Manastir Tumane je oživio čitav kraj, tako da ima uticaja i na turistički razvoj.

Iguman Plećević kaže da, posle 630 godina svoje istorije, manastir možda nije nikada bio blistaviji.

BONUS VIDEO: