Zoran Marjanović, koji je juče pušten iz pritvora u kom je proveo 14 i po mjeseci, pošto mu je Viši sud u Beogradu 22. jula prošle godine izrekao maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora zbog ubistva supruge, pjevačice Granda Jelene Marjanović, izjavio je u novembru 2019. iznoseći odbranu pred istim sudom da nije kriv i da je njegovu suprugu mogao zverski da ubije ili „neki psihopata, ili neko ko je bio opsjednut njom“.

Jelena je, podsjetimo, ubijena 2. aprila 2016. na nasipu u Crvenki kod Borče. Apelacioni sud, koji je juče ukinuo pritvor Marjanoviću, međutim, još nije saopštio kakvu je odluku doneo u pogledu maksimalne kazne koja mu je izrečena tada.

Iznoseći prvi put javno odbranu Marjanović je, podsjetimo, rekao da smatra da je „od prvog dana žrtveno jagnje, ali da će se do nekih imena doći kasnije“.

- Dok budem hodao ovom zemljom, željeću da se ubica moje supruge i njegovi saučesnici pronađu i stanu ovdje gdje ja sada stojim. Od tog dana ne prestajem da razmišljam, vjerujte mi, ne znam da li je prošlo ijedno veče, pričam vam ovo iz srca i ne želim da zvučim patetično, a da ne razmišljam kome je ona mogla šta da skrivi, da tako životinjski bude ubijena. Ona je ženica koja se nikada nije posvađala sa nekim. Upoznao sam svakakve ljude u pritvoru, to je mogao da učini ili teški psihopata, ili neko je bio opsednut njom - rekao je tada stojeći za sudskom govornicom Zoran Marjanović.

Na pitanje sudije da li je imao poverenja u svoju suprugu, rekao je da je Jeleni apsolutno verovao i da je ona bila „fenomenalna majka, brižna žena i besprekorna domaćica“.
- Naš brak je bio da ga svako poželi. Ne vidim razlog da neko naudi meni, a pogotovo ne njoj - rekao je Zoran i detaljno objasnio da su tog dana on, supruga i njihova ćerka Jana otišli na nasip jer je Jelena htjela da trči.

On je, kako je rekao, ostao sa ćerkom, a onda su lagano krenuli nasipom, i sve je bilo uobičajeno dok nije shvatio da je prošlo dosta vremena, a da njegove supruge nema na vidiku. Dok se sa ćerkom kretao po nasipu, zaustavljao je ljude i pitao ih da li su vidjeli ženu koja je trčala, ali mu, navodno, niko od njih nije odgovorio potvrdno.
- Zvao sam Jelenu, nije se javljala. Postila je, uplašio sam se da joj nije pozlilo. Zastajkivao sam, ali sam se trudio da ne prenesem zabrinutost na dijete. Kada sam shvatio da je nema, počeo sam da dozivam njeno ime iz sveg glasa - ispričao je i naveo da je potom počeo da zove brata i prijatelja policajca kako bi mu pomogli da potraže Jelenu, ali i obavijeste policiju.

On je, odgovarajući na pitanja odbrane i sudije Jelene Škulić, pošto na pitanja tužilaštva nije želio da odgovara, objasnio i da se od ćerke nije odvajao ni na trenutak, tj. da ne stoje navodi optužnice da je dijete ostavio na nasipu, a on na nekoliko metara dalje u kanalu ubio suprugu.
- Ćerka i ja ni za korak nismo sišli sa nasipa, bila je svjesna da je mama nestala - ispričao je Zoran.

Presuda:


Neiskrena odbrana

U presudi, o kojoj Apelacioni sud nije još uvek donio odluku, napisano je da je Zoran Marjanović suprugu Jelenu ubio na podmukao i svirep način, kao i da je nemoguće da je bilo ko drugi osim Zorana Marjanovića na nasipu u Crvenki kod Borče 2. aprila 2016. napao i ubio Jelenu Marjanović.

- Odbranu Marjanovića sud je prihvatio u pogledu mjesta i vremena, ali ne i načina na koji se odigrao kritični događaj. Naime, odbranu optuženog u dijelu u kom je naveo da je 2. aprila 2016. došao na nasipu u Borči zajedno sa Jelenom i njihovom ćerkom, sud je prihvatio. Međutim, njegovu odbranu u delu u kom je naveo da su se on i dijete popeli na nasip posle 15-20 minuta pošto je Jelena počela da trči, zatim da ni jednog trenutka nije silazio s nasipa niti prilazio mjestu na kom je pokojna ubijena i njen leš pronađen, sud nije mogao da prihvati ocenjujući je neiskrenom, neubedljivom, neživotnom, nelogičnom i nesaglasnom drugim izvedenim dokazima - navodi se u dokumentu suda.

BONUS VIDEO: