Vlasnik Orbica, Branko Roglić u velikom intervjuu za Novi list govorio je o ekonomiji, poslovanju, ali i o koroni.
[caption id="attachment_14407" align="alignnone" width="900"]
Foto: Flickr[/caption]
Njegov Orbico je, piše Novi list, najveća hrvatska kompanija te najveći distributer robe u Europi. Ima promet od oko 2.5 milijarde evra, a ove godine očekuje povećanje prihoda na gotovo tri milijarde evra, kaže Roglić, koji je osnivač Orbica i predsjednik njegova Nadzornog odbora.
Prenosimo nekoliko pitanja i odgovora.
Kako ste prebrodili pandemiju? Kakve je posljedice imala vaša kompanija i kako ste na njih odgovorili?
Mislim da smo na pandemiju jako dobro odgovorili. Prihodi naše kompanije tokom pandemije porasli su za 120 miliona evra. Postali smo praktički najveća kompanija u hrvatskim rukama. Najveća kompanija bila je Ina, ali je u pandemiji izgubila sedam milijardi kuna prihoda. Tako smo igrom okolnosti, i zato što smo dobro reagovali na pandemiju, postali prva kompanija u našoj zemlji, a koja je u hrvatskim rukama. Veća od nas je Fortenova, ali ona je samo dijelom u hrvatskim rukama.
O koroni
Prvo smo sve naše zaposlene poslali na rad od kuće. U kancelarijama su ostali samo šefovi, koji su koordinirali poslove. U skladištima smo promijenili radno vrijeme, tako da smo od dvije smjene napravili tri. Svjesno smo u skladištima prorijedili broj ljudi koji su u kontaktu. Dezinfikovali smo sve automobile, prostorije i svu robu koja dolazi u skladište.
Te smo mjere proveli u svih 20 zemalja. Imali smo samo jedan smrtni slučaj među zaposlenima. Nažalost, preminuo je naš mlađi radnik u Bugarskoj. Imali smo i nekoliko težih slučajeva bolesti covid-19. Ipak, mislimo da smo epidemiološke mjere jako dobro proveli i da smo ljudske žrtve i štete u poslovanju ograničili na najmanju mjeru.
Slažete li se s ostalim poslodavcima u privatnom sektoru koji kažu da će dobiti premali dio kolača?
Slažem se. Mojoj kompaniji, istina, ne treba ništa. Međutim, kada se europski novac bude dijelio, kao i ostali poduzetnici, pažljivo ću pratiti kamo on odlazi.
Kako ocjenjujete mjere vlade protiv pandemije? Šta bi trebalo učiniti s obzirom na aktualni vrhunac pandemije? Ponovo zatvoriti privredu i ograničiti okupljanja, ili uvesti obavezno vakcinisanje građana?
Vlada je dobro učinila što je novac poreznih obveznika davala preduzećima koja je kratkoročno ugrozila pandemija, kako bi ona ostala na nogama i mogla se oporaviti te dugoročno poslovati. Da toga nije bilo, danas bismo imali puno težu situaciju. Država je reagovala i dobrim mjerama protiv širenja zaraze. Međutim, mislim da je već prije nekoliko mjeseci trebala uvesti strožije epidemiološke mjere. Situacija u Hrvatskoj i svijetu vrlo je ozbiljna, a mi se, kao ljudi, ponašamo dosta nonšalantno.
Nisam za novo zatvaranje. Zauzimam se za obavezno vakcinisanje ljudi. Smatram da nikome ko nije dva puta vakcinisan, ili nema covid-potvrdu, ne bi trebalo dopustiti ulazak u prodavnicu, pa ni u zdravstvene ustanove. Ako se neko ne želi cijepiti, trebao bi sam snositi i troškove svoga liječenja od bolesti covid-19.
Znači, podržavate zakonsko uvođenje obavezne vakcinacije?
Da, jer je situacija s pandemijom puno ozbiljnija nego što se to mnogima čini. Svako se mora vakcinisati, uz opravdane izuzetke. Ako neko nema covid-potvrdu, ne bi smio ući u prodavnicu, školu, bolnicu, u kino, tamo gdje se ljudi okupljaju. Ako se neko ne želi cijepiti, mogao bi živjeti kod kuće, sam, dok nevolja ne prođe.
A ako misli da vakcinacija treba ostati njegov slobodan izbor?
Ako tako misli, u redu. Međutim, ako se razboli od covida-19, neka sam plati svoje liječenje.
Čemu pripisujete to što se vaša kompanija uspjela održati i proširiti Europom, uprkos oštroj međunarodnoj konkurenciji? Uspjeh vaše kompanije?
Od samog početka rada kompanije ideju sam izdigao iznad hijerarhije. Napravio sam to da ideja vodi kompaniju, a da je hijerarhija samo struktura koja tu ideju provodi. Dobrim se pokazalo i to što sam čovjeka stavio u prvi plan. Mislim da je u poduzetništvu najvažnija briga za ljude, a ne za luksuz.
Dobar poduzetnik ne kupuje jahte i ne živi luksuzno, a da njegov radnik istodobno živi od minimalne plaće i da nema dovoljno za svoju egzistenciju. Ponavljam, moje je mišljenje da je poduzetništvo briga za ljude. Tako sam se ponašao cijeli život, a tako će biti i dalje.
.jpg)
