ISPOVJEST MAJKE GORANA ĐOKIĆA Takvi nisu ni na Kosovu ubijali, kao što su mog sina, snajku i unuku

Nijedan inspektor još joj ne javlja kako napreduje istraga. Stojanka ne može da se sabere od bola, koji je svakog dana sve veći, i kaže da ne može da vjeruje da više nikada neće vidjeti najmilije.

– Kada su nestali, nadala sam se da su živi i da im je neko samo oteo pare jer ih je Goran stalno nosio sa sobom. Prethodnih godina preživio je tri napada. Jednom su pokušali da ga opljačkaju u mjenjačnici, a druga dva puta su ga čekali u zgradi, ali im se otrgao i pobjegao u stan. Ne znam kako ću ovo da preživim. Danima ne jedem i ne spavam – priča neutješna baka za Srpski telegraf.

– Policija me ni o čemu ne obavještava, ali vjerujem da će ih pronaći. Samo ne mogu da razumijem kako je neko tako mogao da naudi cijeloj porodici, kakvi su to monstrumi među nama? Pa takvi nisu ni na Kosovu ubijali, kao što su mog sina, snajku i unuku – jecajući izgovara Stojanka.

Alo

Da je riječ o neviđenim krvnicima, misli i poznati psihijatar Jovan Marić, pa ih i on poredi s monstrumima.

– Mnogi danas govore da život u Srbiji vrijedi 10.000, 15.000 evra, odnosno da su neki ljudi spremni za tu sumu da nekog ubiju bez treptaja, a kamoli za veću. Napadači iz Aleksinca su takvi i likvidirali su cijelu porodicu jer nisu htjeli nijednog svjedoka. Vjerujem da im ta ubistva nisu prva, nego da su već stekli iskustvo u ubijanju, i to najvjerovatnije u ratu. Tamo se govori da je prvo ubistvo najteže, a da poslije toga mozak takoreći otkači i vi niste ista osoba. Zato je moguće da su oni tako lako usmrtili cijelu nedužnu porodicu. Mislim da su samo o novcu razmišljali, a ne o tragediji koja će uništiti mnoge živote. Takvi ljudi nemaju nikakve empatije. Žive samo zbog novca i svakog će pregaziti na putu do njega – naglašava Marić.

On dodaje da ubice iz Aleksinca vjerovatno imaju sindrom lakog potezanja oružja.

– To se dešava 10 godina nakon rata. Takvim osobama je pucanje u nekoga kao dobar dan. Potegnuće pištolj na vas i zbog jedne ružne riječi ili prijekog pogleda. Od njih svašta može da se očekuje – objašnjava sagovornik.

Vladimir Kostić, sudski vještak i balističar sa Vojnotehničkog instituta u Beogradu, kaže da zločinci, koji su prvo mecima usmrtili Đokiće, a onda njihova tijela spalili u jami, u ataru sela Moravac, mogu da se nađu i preko samo jedne čaure.

– Na toj čauri mogu da postoje DNK tragovi uprkos visokoj temperaturi koja se postiže prilikom ispaljenja. Kada čaura izleti, njena temperatura je ispod 100 stepeni Celzijusa, što malo ljudi zna – istakao je Kostić i dodao da je riječ o, najvjerovatnije, trojici ubica.

– Bitno je da je istraga intenzivna i da policija apsolutno očigledno traga za obezbjeđenjem činjenica i tragova koji vode ka počiniocu, tako da je moguće da će ubice brzo biti otkrivene. Svaki novi trag je dragocjen i on potencijalno vodi ka svirepim vinovnicima tragedije koja je uznemirila Srbiju – kaže Knežević.

Alo

Iako je ostalo mnogo nerasvijetljenih zločina, sagovornik Srpskog telegrafa napominje da smo svjedoci da u praksi povremeno dolazi do rasvjetljenja godinama neriješenih ubistava, tako da savjetuje da se strpljivo čeka dolazak do počinioca gnusne trostruke egzekucije.

– Imali smo slučaj da je poslije 13 godina novosadsko tužilaštvo rasvijetlilo ubistvo mladića iz mjesta kod Bačke Palanke. Utvrđeno je da on nije stradao u saobraćajnoj nesreći, kako se vjerovalo, nego da je ubijen poslije svađe u kafani i da je ubica zavarao tragove, koji su istragu vodili u pogrešnom smjeru. Moguće je uvijek da se poslije mnogo godina razriješi slučaj – ispričao je tužilac.