Svijet se promijenio iz korijena od poslijeratnih decenija do danas, ali u malom italijanskom mjestu Nebjuno, na obali jezera Lago Mađore, jedna stvar stoji nepokolebljivo Ana Posi stoji iza svog šanka. Sa 102 godine na plećima, ova vitalna baka važi za najstariju baristkinju u Italiji, a vrata svog legendarnog kafića „Bar Centrale“ otvorila je još 1. maja 1958. godine sa svojim suprugom Reneom.
Jedini odmor imala je još pedesetih godina
Iako je zvanično otišla u penziju još 1984. godine sa navršenih 60 godina života, Ana nikada nije pomislila da okači kecelju o klin. Njena posljednja prava pauza i godišnji odmor zabilježeni su davnih pedesetih godina, kada je provela osam dana u Parizu.
„Zašto bih prestala? Moj bar nije posao, to je moj život“ – poručuje baka Ana.
Njen radni dan i dalje slijedi strogu rutinu: ustaje oko šest ujutru, a već u sedam sati otvara kafić, priprema prostor i lično poslužuje goste. Cijena espresa kod nje iznosi 1,20 evra, dok kapućino naplaćuje 1,50 evra.
Sama vodi lokal već više od pola vijeka
Nakon što joj je suprug preminuo 1974. godine, Ana nije zatvorila lokal, već je hrabro nastavila sama. Šezdesetih godina njihov bar je bio glavno mjesto za izlaske sa otvorenim podijumom za ples i džuboksom, gdje su dolazili gosti iz okolnih gradova, pa čak i fudbaleri Milana, a danas joj u poslu pomažu ćerka Kristina i unuka, prenosi ŽenaBlic.
„Već 51 godinu radim sama kao udovica u ovom baru. Ali meni to prija, jer volim da budem među ljudima. Tada se dobro osjećam“ – objašnjava Ana.
Ipak, primjećuje i kako su se navike posjetilaca izmijenile tokom decenija:
„Ranije su ljudi sjedili, pričali, igrali karte… danas svi gledaju u telefone“ – kaže ova neumorna baka, koja u trenucima kada nema gužve uzima igle i plete.
Tajna vitalnosti: Domaći kolač od jabuka i malo lijekova
Za svoju nevjerovatnu energiju u 102. godini nema komplikovan recept — za doručak voli čaj i parče domaćeg kolača od jabuka, jede veoma male obroke i trudi se da joj je glava stalno zaposlena obavezama. Ne nosi naočare, a od terapije uzima samo pola tablete za pritisak dnevno.
„Glava mi i dalje radi, a i kosti su mi dobre. Ne mora baš sve da se vjeruje doktorima“ – poručuje uz osmijeh.
Na pitanje da li želi ponovo da posjeti Pariz, odgovara u svom šarmantnom stilu:
„Ranije sam željela ponovo da odem u Pariz, ali to se vjerovatno neće desiti. Nije ni važno, Francuzi ionako ne znaju da naprave kafu“ – smije se Ana.
„Kada mene više ne bude, neće biti ni bara“
Mladim ženama i svojim unukama ostavlja jednostavan, ali dragocjen savjet — da rade, štede i nikada ne zavise ni od koga. Iako je svjesna da ćerka ne planira da preuzme ugostiteljski posao, Ana se ne opterećuje onim što slijedi.
„Kada mene više ne bude, neće biti ni bara“ – iskrena je Ana.
Ipak, dok god se roletna na „Bar Centrale“ podiže u sedam ujutru, mještani i turisti znaju da ih iza šanka čeka žena koja već skoro 70 godina kuva kafu sa dušom i osmijehom.
Komentari (0)