Na Zadušnice se u pravoslavnim hramovima služe sveta liturgija i parastos za upokojene, nakon čega vjernici obilaze grobove svojih najmilijih, kade ih tamjanom, pale svijeće i mole se za pokoj njihovih duša. U ime upokojenih često se dijeli milostinja siromašnima.

Prema narodnom vjerovanju, na groblje treba otići što ranije tokom prijepodneva, kako bi se svi običaji obavili dok ima dnevnog svjetla.

Šta se nosi na groblje i šta simbolizuju običaji?

Srpska pravoslavna crkva naglašava da suština Zadušnica nije u količini hrane, pića ili raskošnim buketima cvijeća, već u iskrenoj molitvi, ljubavi i sjećanju.

Na groblje se uobičajeno nose:

Kuvano žito: Simbolizuje vaskrsenje i novi, vječni život.

Vino: Podsjeća na krv Hristovu i očišćenje od grijeha.

Kolač i svijeća: Svijeća označava svjetlost vječnosti i Hristovu svjetlost.

U mnogim krajevima običaj je da se hrana iznesena na grob podijeli siromašnima ili komšijama „za dušu“, što simbolizuje da ljubav i dobrota ne prestaju sa fizičkim odlaskom.

Simbolika cvijeća na grobovima

U narodu postoji vjerovanje o posebnom značenju cvijeća koje se donosi na groblje:

Hrizanteme: Najčešće se nose jer cvjetaju krajem jeseni i simbolizuju prolaznost, žaljenje i spomen na preminule.

Kale i ljiljani: Simbolizuju odlazak duše na drugi svijet, a ukoliko je preminula osoba bila mlada, označavaju i njenu nevinost.

Generalno, cvijeće na groblju svojom prolaznošću podsjeća na prolaznost zemaljskog života, dok polaganje cvijeća i paljenje svijeća predstavljaju spoljašnji izraz ljubavi i želje za spasenjem duša onih koji tu počivaju.

Dan praštanja i mira

Zadušnice su i dan praštanja, pomirenja i duhovnog mira. Vjeruje se da onaj ko na ovaj dan zapali svijeću, pali je i za svoje pretke, ali i za sve one koji nemaju nikoga da ih se sjeti u molitvi.

Na ovaj dan se ne obavljaju teški fizički poslovi, već se vrijeme posvećuje porodici, molitvi i us uspomenama. Pošto se obilježavaju u vrijeme takozvanog Miholjskog ljeta, narod vjeruje da su Miholjske zadušnice blage i mirne, baš kao što treba da bude i duša svakog čovjeka koji se moli za svoje bližnje.

Molitva za pokojne

„Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrješenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše riječju, ili djelom, ili mišlju.   

I useli ih u mjesta svjetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.   

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.   

Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvom Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.“