Vedrana Rudan, rođena 1949. godine u Opatiji, bila je nadaleko poznata po svom britkom pisanju u kojem se neumoljivo osvrtala na položaj žena, društvene probleme i nepravdu.

Tokom svoje bogate karijere napisala je brojne romane, kolumne i tekstove, a među njenim najpoznatijim djelima izdvajaju se romani „Uho, grlo, nož“, „Ljubav na posljednji pogled“ i „Crnci u Firenci“.

“Organizovala sam svoju sahranu”

Krajem jula, Vedrana je ponovo duboko potresla i pokrenula javnost svojom iskrenom i izuzetno emotivnom kolumnom. U njoj je otvoreno progovorila o svakodnevnom životu onkoloških pacijenata i medicinskom osoblju koje se bori za njih, prenosi Blic.

U svom prepoznatljivom, direktnom stilu, tada je otkrila da je već uveliko isplanirala i organizovala sopstvenu sahranu

"Organizovala sam svoju sahranu. Platila sam čovjeku da moju urnu odveze čamcem na otvoreno more i prah istrese u dubinu. Do smrti me žderalo dijete, nakon smrti će me gutati ribe. To će mi biti najbolja investicija u životu, oprostite, poslije života", otkrila je ona.

Spisateljica se u svom obraćanju javnosti osvrnula i na vječnu temu roditeljske ljubavi, žrtvovanja i onoga što ostavljamo iza sebe.

"Moje dijete voli orade iz rerne koje nisu iz uzgoja. I nakon smrti ću biti jestiva? Šta sam djetetu dala, a nisam morala? Neću nabrajati, sve radimo isto. Da sam svoju bebu nakon srednje škole šutnula njoj bih pomogla, sebe uništila. Ljubav prema bebi ubija na rate. Kad nam razmažena derišta od 10+, 20+, 30+, 40+, 50+… vrate onako kako svaki čovjek vraća onome ko je prema njemu dobar, onda se čudimo", otkrila je ona.