"S osjećajem duboke odgovornosti prema javnosti, prema otoku i Gradu Rabu te prema vrijednostima koje sam tijekom cijelog života nastojala živjeti i zastupati, vraćam titulu počasne građanke grada Raba. Ovu odluku ne donosim lako. Moj odnos prema Rabu za mene je snažniji nego što ga bilo kakvo javno priznanje može izraziti i upravo zato smatram da šutnja u ovom trenutku ne bi bila dostojna ni mene ni grada koji volim".

U pismu dalje stoji: "Odluka da se Marko Perković Thompson proglasi počasnim građaninom grada Raba za mene otvara duboko vrijednosno i moralno pitanje. Ne mogu pristati na to da se moje ime i priznanje koje sam primila nalaze u istom simboličkom okviru s odlukom koja, prema mojem dubokom uvjerenju, ne predstavlja ono što smatram dostojnim titule počasnog građanina grada Raba – titule koju uz mene nose Dragutin Tadijanović, Slobodan Novak, Ljubo Stipišić, Andrija Kaštelan i drugi. Ja sam, naime, priznanje dobila zbog nastojanja da potaknem intenziviranje kulturnog života: dovođenjem svjetskih umjetnika u grad, organizacijom koncerata važnih hrvatskih orkestara kakvih nema na drugim otocima, pokretanjem akcija očuvanja baštine i drugim inicijativama", ističe ona i dodaje:

"Ta moja dugogodišnja nastojanja usmjerena na razvoj i prosperitet Raba, zbog kojih sam i dobila ovo priznanje, po mojem su mišljenju u suprotnosti s razlozima dodjele priznanja ovogodišnjem laureatu – odnosno s pobudama koje su dovele do izbora M. P. Thompsona - usko shvaćena nacionalnost pod nazivomdomoljublja. Za mene domoljublje nikada nije bilo pitanje parole, isključivosti ili ideološke demonstracije. Domoljublje je prije svega etička kategorija: ljubav prema zemlji izražena brigom za njezinu kulturu, za dostojanstvo svakog čovjeka, neovisno o pripadnosti naciji, za povijesnu odgovornost i za vrijednosti humanizma.

Ovdje ne mogu šutjeti.

Gestom vraćanja titule želim podići glas i radije biti obična građanka – ili čak samo gošća ovog grada i otoka. Odgovornost koju sam preuzela primanjem ovog priznanja traži moralnu dosljednost, koju sam nastojala i nastojim živjeti koliko god mogu. Upravo iz te dosljednosti vraćam ovu titulu. Ovaj čin nije čin odbacivanja Raba – naprotiv. To je čin poštovanja i ljubavi i prema gradu i otoku kojima ostajem duboko privržena, prema njegovim ljudima i prema ideji Hrvatske kakvu želim voljeti i stvarati: otvorenu, kulturnu, dostojanstvenu i moralno odgovornu.

Rab ostaje dio mog srca. Titulu vraćam, ali povezanost s otokom, njegovom ljepotom i ljudima ostaje trajna".

/Avaz/