Ja i moj brat blizanac ostali smo bez oca čim smo došli na ovaj svijet. Majka nas je napustila i preudala se. Odgajali su nas i podigli baba i djed. Kako bismo preživjeli, naučili smo zanat, a onda sam ja počeo i da izrađujem ikone i poklanjam ih našim svetinjama na jugu Srbije radi zdravlja i spasenja moje porodice.
Ovako počinje priču za Kurir Martin Toše Veljanović (39) iz Bujanovca, koji izrađuje likove svetaca na specijalnom debelom papiru, koje daruje našem narodu i pravoslavlju u tim krajevima.
Ništa bez zanata
- Rodili smo se u proljeće, 8. aprila 1985. Istog dana otac nam je nastradao. Pričali su nam da je bio toliko srećan što je dobio sinove blizance da je napravio veliko slavlje gdje se i pucalo iz vatrenog oružja. Poginuo je na dan našeg rođenja. Ostali smo samo s majkom, a onda nas je i ona napustila. Preudala se. Od nemaj kude ja i brat smo još kao djeca morali da naučimo zanat da bismo mogli da preživimo. Živjeli smo s babom i djedom. Završio sam za auto-mehaničara, a usput sam naučio i bravariju. Da nije zanata, ne bi moglo ni danas da se živi - prisjeća se teških trenutaka Martin, koji radi za minimalac i na tehničkom pregledu automobila, pa nastavlja:
- Naš djed i otac su porijeklom iz sela Žuželjica. Kako bismo oživjeli to mjesto odakle i mi vučemo korijene, zadržali sjećanje na djeda i nikad neviđenog oca, željeli smo da ovdašnjem narodu koji iskreno vjeruje samo još u Boga podignemo ogroman svijetleći pravoslavni krst u porti crkve. On je simbol vjere i opstanka naših ljudi u tom mjestu, jer su se svi razbježali odavde. Ko gdje - za Beograd, Novi Sad uglavnom.
Podigao krst od 13 metara
Martin kaže da je krst visok 13 metara, a širok šest. Tada je Martin počeo i da daruje poklone našim svetinjama na jugu Srbije - ikone.
- Poslije rodnog sela oca, i ostala sela u okolini Bujanovca su poželjela da dobiju svoj krst. Tako sam s bratom napravio njih šest za šest različitih sela. Žuželjici sam poklonio i četiri ikone da ljudi imaju i gdje da se mole. To je rad na debelom papiru s gvozdenim ramom koji je ručno napravljen. Još tri ikone smo podijelili i drugim selima. I kažem, ko god želi, može da mi se obrati, vrlo rado ću izraditi ikone i dati. Crkvi i Bogu se ne naplaćuje. Ovo je za zdravlje moje porodice i za spasenje - ističe Veljanović.
Inače, za jednu ikonu majstoru treba tri dana.
Martin naglašava i da se u ovim krajevima teško živi, ali da pomoću ručnog rada može da se zaradi.
- Stariji sin Lazar ima 14 godina i hoće da uči za policajca, ali prije toga da nauči i za auto-mehaničara i da radi ikone. U radionici u kući pomaže mi uvijek. Nadam se da će slijediti moj primer u budućnosti.
BONUS VIDEO: