Prije rata, u malom mjestu gdje se sve brzo sazna, njen život se u samo jednom danu srušio.

„Nikada nisam voljela da spavam sama, ni kao dijete ni kasnije kao mlada žena. U Bosanskom Grahovu, gdje smo živjeli, moj muž je često odlazio na službena putovanja. Ta prva godina braka bila mi je posebno teška jer sam ostajala sama u velikoj kući. Ali jedno veče sve se promijenilo – moj strah od samoće pretvorio se u nešto sasvim drugo.“

„Te noći me probudio dodir po ruci. Kad sam otvorila oči, vidjela sam svog svekra pored kreveta, nagog. Bila sam u šoku, mislila sam da sanjam. Sutradan, kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, dvije sedmice kasnije, sve se ponovilo dok je muž bio u Sloveniji na seminaru.“

Kako je vrijeme prolazilo, žena priznaje da je počela da iščekuje noćne posjete svekra.

„Dolazio bi svake noći, malo iza ponoći. Nikada nismo razgovarali o tome, sve je bilo u tišini i tajnosti. S vremenom sam postala hladna prema svom mužu, a u mislima sam jedva čekala da ponovo otputuje.“

Napetost je rasla kad je muž počeo provoditi više vremena kod kuće.

„Jednog jutra, gledajući svekra kako pomaže svekrvi oko kuće, nisam izdržala i prišla sam mu. Pomenula sam naše susrete. Muž je sve čuo. U naletu bijesa nasrnuo je na oca, a mene je izbacio iz kuće.“

Žena otkriva da je u samo nekoliko sati izgubila dom i poštovanje porodice.

„Papiri za razvod stigli su brzo, a ja sam ostala sama da se nosim s posljedicama svojih postupaka. Ovo je malo mjesto, a glasine su se proširile brže nego što sam mogla zamisliti.“