Melba Mebane imala je samo 17 godina kada se 1949. godine zaposlila kao upravnica lifta u robnoj kući „Mayer & Schmidt“ u gradu Tajleru u Teksasu, koja je 1956. godine postala dio lanca „Dillard's“. Tokom nevjerovatne karijere duge 74 godine, Melba nikada nije uzela dan bolovanja niti izostala s posla nijedan jedini dan. Prešla je put od upravnice lifta, preko odjeljenja za mušku odjeću, pa sve do kozmetičkog sektora, gdje je provela decenije pružajući vrhunsku uslugu kupcima.

Čelična disciplina: Ustajanje u 6 ujutru i ručak od 25 minuta

Njen sin Teri Mebane prisjeća se da je njegova majka imala strogo utvrđenu rutinu. Ustajala je u šest ujutru, popila kafu i doručkovala, a u robnu kuću stizala već u devet časova — čitav sat prije otvaranja vrata u 10 ujutru — kako bi zauzela svoje omiljeno parking-mjesto i pripremila štand.

„Ona je radnik do koske. Bila bi prva na vratima sa spremnim pultom. Za ručak je uzimala samo 30 minuta, donosila je svoj obrok, pojela ga na spratu za 25 minuta i odmah se vraćala na pult jer je znala da ljudi koriste pauzu za ručak da skoče do tržnog centra i nije htjela da propusti priliku za prodaju“, ispričao je njen sin Teri.

Njena posvećenost bila je tolika da je i u svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama života radila po 40 sati sedmično.

Zašto je odbila da postane menadžer?

Iako je imala brojne prilike da napreduje u hijerarhiji i preuzme upravljačku funkciju, Melba je svaku ponudu odlučno odbila.

„Niko ne voli menadžment jer oni moraju da donose teške odluke. Voljela sam svoje prijatelje na poslu i željela sam da ih zadržim, pa sam se fokusirala samo na to da budem najbolji prodavac što mogu biti“, objasnila je ova neumorna baka.

Takođe, kada god se pojavio proizvod koji niko nije uspijevao da proda, poput ukrasnih korpi, Melba bi izašla ispred pulta u prolaz, porazgovarala sa prolaznicima i rasprodala sve do posljednjeg komada.

„Ona nije samo prodavac, ona je majka“

Upravnik prodavnice Džejms Saenz imao je samo riječi hvale za svoju najstariju radnicu:

„Nije ona samo prodavac. Ona je majka. Vodila vas je i davala vam životne savjete. Nevjerovatna je. Zamislite samo koliko je ljudi obučila i inspirisala da teže nečemu većem.“

Saenz je istakao da su se vremena promijenila od 1949. godine do danas, ali da su Melbine radne vrijednosti ostale nepokolebljive. Na svečanoj proslavi njenog odlaska u penziju uručeno joj je priznanje „Beyond Excellence“, a plaketa sa njenom fotografijom trajno je postavljena na zidu prodavnice u Tajleru.

Odlazak u penziju u 90. godini i poruka mladima

Odluku da se konačno povuče u svojoj 90. godini donijela je kada su saobraćajne gužve i zdravstveni razlozi otežali vožnju, a većina njenih dugogodišnjih kolega već otišla u penziju. Njen sin se prisjeća trenutka kada je ušla u kuću, spustila ključeve od automobila na sto i rekla: „Završila sam“.

Na oproštajnoj proslavi, zatečena količinom pažnje i ljubavi kolega i prijatelja, Melba je emotivno poručila:

„Nisam ni znala da imam toliko prijatelja. Voljela sam sve tamo i voljela sam da idem na posao svaki dan. Ako ste srećni onim što radite, zašto to ne biste nastavili da radite?“

Za sve koji tek ulaze u svijet rada, baka Melba ima jasnu poruku:

„Dođite na posao. Nikada na to ne gledajte samo kao na ček za platu. Ostanite tamo gdje vas je Bog posadio. Novac vas može razočarati, ali pronalaženje nečega u čemu ste dobri i ljudi sa kojima uživate da radite mnogo je važnije.“

(Žena)